Stav jednog od analitičara na Tribina.hr prenosimo u cijelosti:

'Hajduk je otvorio sezonu remijem u prvoj utakmici prvog pretkola Europske lige. 1-1 kao rezultat u gostima generalno nije loše, ali kada na drugoj strani imate estonski Sillamäe Kalev (bez uvrede Estoncima) onda ipak morate biti razočarani. No, nije rezultat toliko razočaravajući koliko sama igra. Sastav očekivan, na golu Kalinić, u zadnjoj liniji Mikanović, Nižić, Milović i Tudor, dvojica u sredini Balić i Caktaš, ispred njih trojka Maloku Vlašić i Roguljić i Ohandza kao naistureniji. Puno mladosti, ali i puno pitanja kako će to izgledati.

I krenuo je Hajduk dobro, već u 6. minuti kazneni udarac za Bile i Caktaš panenkom dovodi Hajduk u vodstvo. Umjesto da iskoristi početni šok domaćina i rano vodstvo da utrpa još barem jednog, Hajduk je stao. Imali su Bijeli još nekoliko šansi ali sve više manje jalovo. I onda pred kraj prvog poluvremena, Roguljić i Vlašić se zaigrali na sredini igrališta i igrači Sillamae koriste poklon od njih, brza kontra, obrana uhvaćena nespremna i to je 1-1, praktički prva šansa domaćina. U nastavku Hajduk ponovo ima inicijativu, više se i pucalo, ali ponovo ništa konkretno. S druge strane, Estonci su pred kraj pritisli i umalo došli do pobjede, Kalinić je spašavao. Eh to bi već bio debakl.

Dosta me razočarao Burićev Hajduk u ovoj utakmici, nije to izgledalo ni približno utakmici protiv Rieda. Možda je u toj pripremnoj utakmici Hajduk imao manje šansi, ali je bio konkretniji. Jučer smo gledali nevjerojatno „pimplanje“ s loptom i škrtost, kao da je falilo ideje u igri. Vlašić kao dobitak priprema je bio doslovno nevidljiv, više faulova nego dobrih lopti. Roguljić nevjerojatno škrt, sve je išao sam, previše driblinga, kako se kaže – „nebi ni materi dodao“. Maloku na lijevoj strani aktivan, ali kada bi se god otvorio prostor na boku on se namještao na desnu nogu i tako usporavao igru i često ulazio u driblinge, slično kao i Roguljić na desnoj strani, samo ipak nešto manje. Uz onih par smiješnih udaraca iz daljine, koji su jedva stigli do gola. Balić je podijelio par zanimljivih lopti, ali djelovalo je kao da od početka utakmice diše na škrge i jedva trči. Nadam se da mi se to samo pričinilo. Ohandza solidan, trudio se, vrebao, izborio penal. Nije loše za debi. Obrana je bila ok, isto više manje solidni, ali vezni red je taj koji više ne smije raditi onakve početničke greške kao kod gola Estonaca. Previše puta su si igrači dodavali loptu iza leđa, ili se nisu razumjeli pa je lopta znala otići u prazno, što pokazuje da uigranost momčadi još nije na onoj pravoj razini. Doduše, ne čudi toliko s obzirom na broj promjena u ekipi i kratkom vremenu za uigravanje.

Sve u svemu, Burić i Hajduk imaju popravi ispit za 6 dana u Dugopolju i moraju ga iskoristiti. Hajduk mora proći, nebitno da li će to biti 1-0 ili 5-0. Bitniji je dojam i kvaliteta igre. Jasno da ne možemo očekivati da već na startu sezone igra dostigne svoj maksimum, ali dojam je da su nam ostali dužni pokazati bar malo onog što su radili i uvježbavali na pripremama i o čemu trener Burić stalno govori. Govorilo se dosta o zajedništvu, čak je broj 10 oduzet Milevskome tako da nitko od igrača ne bude naglašen, istaknut, već da se naglasak stavi na zajedništvo. Podržavam ideju, ali to zajedništvo jučer nije bilo vidljivo na terenu. Ponavljam, previše soliranja i „pimplanja“, krivih paseva i slično, a siguran sam da Burić to nije tako zamislio. Stoga, ova utakmica dolazi kao upozorenje Buriću i igračima da je potrebno više taktičke discipline i momčadske igre inače će imati problema i protiv najslabijih ekipa, kako u Europi tako i u HNL-u. A najteže tek dolazi...'