Nitko u povijesti hrvatske reprezentacije nije više puta uživao u skandiranju navijača od Ivice Olića i Stipe Pletikose. Stipina mirnoća i uvijek pouzdana izdanja u nacionalnom dresu, te Olićev naelektrizirani nogomet oduševljavali su hrvatske tribine gotovo 15 godina i EURO pred nama bit će gotovo neobičan bez protagonista koje naši navijači ne bi mijenali ni za Casillasa i Ronalda.

Olić je debitirao na Kantridi protiv Bugarske 2002. godine, a 104. nastup upisao je prije pet mjeseci na Malti. Nakon toga gutao je pilule razočaranja sjedeći na klupi cijele utakmice, pa nepozivanjem na pripreme. Prelomio je jučer i u 37. godini mahnuo na odlazak.

Puno je puta Ivica govorio da 'nije Brazilac' i da baš zbog toga mora trčati više nego svi ostali. Taj fajterski duh i radne navike graditelja piramide odveli su ga, bez pretjerivanja, u svjetski vrh, a takvu stazu navijači najviše cijene. I baš zbog toga HNS i Ante Čačić morali bi pronaći način za dostojno se oprostiti od Ole, a u istom danu i Pletikose (možda i Eduarda i Vukojevića) i Joea Šimunića, 'kolega legendi' iz kluba 100 koji nisu dobili priliku za posljednji naklon.

Već je dogovorena provjera s Izraelom 22. ožujka u Osijeku, koji je idealno mjesto za oproštaj od neumornog Slavonca. Ali prigoda može biti i drugačija. Još nedogovorena 'generalka' za odlazak u Francusku ili prva sljedeća prigoda... Nije važno protiv koga ni u kojem mjesecu, ali Ivica, Stipe i Joe trebaju dobiti prvih 20-ak minuta (Olić je zabio baš 20 za Hrvatsku) i onda poput mušketira izlaskom zaslužiti posljednji pljesak u dresu kojeg su doživotno zadužili. Najveći pljesak.