Miljanićeva Jugoslavija je tada imala grupu sa Sjevernom Irskom, Španjolskom i Hodurasom. Počelo je remijem bez golova protiv okupiranog dijela irskog otoka, a protiv Španjolske su upisali poraz od 2:1. Hajdukov napadač Gudelj zabio je za 1:0, no danski sudac Sorensen već četiri minute kasnije je uzeo stvar u svoje ruke. Jedan prekršaj Zajeca dva metra izvan prostora uvukao je u šesnaesterac i šokirao čak i domaću publiku. Juanito ga nije realizirao, ali je Sorensen zbog izlaska Pantelića s crte poništio pokušaj. Iz drugog pokušaja je pogodio i u drugom poluvremenu Španjolci su zabili za pobjedu od 2:1.

Bila je to slatka osveta Juanita koji je četiri godine ranije u Beogradu prilikom zamjene pogođen bocom u glavu.

Ipak, Juga je još bila u igri. Protiv Hondurasa im je trebala pobjeda od dva gola razlike kako bi Španjolsku dan kasnije natjerala na maksimalan angažman u zadnjoj utakmici skupine i tako prošla dalje. Šestić je srušen i Petrović je zabio gol, no Honduras se do kraja dvoboja obranio i ostalo je 1:0. Igrači Hondurasa, pamte stariji, zbog eliminacije su plakali kao male bebe, no ni Miljanićevi igrači nisu bili spokojni.

Odgovarala im je samo pobjeda Španjolaca koji su si mogli dozvoliti i poraz od jednog gola razlike. Da su zabili drugi protiv Hondurasa, Jugoslaviji bi odgovarao i remi, a Španjolce bi bilo kakav poraz eliminirao.

Kako je to tada često bilo, odvilo se upravo onako kako je to odgovaralo momčadima koje igraju zadnju utakmicu. Sjeverna Irska je pobijedila sa 1:0 i Jugoslavija je počela tražiti način kako što prije otići na godišnji odmor.

Nogometna rana tadašnjih ljubitelja nogometa na ovim prostorima ovjekovječena je u hitu Đorđa Balaševića 'Sve je otišlo u Honduras'.