Branko Ivanković u ponedjeljak je preko Dubaija, otkud nam se javio, krenuo prema Japanu, gdje ga u subotu 3. studenog čeka prva utakmica finala azijske nogometne Lige prvaka. Suparnik njegovom Persepolisu je Kashima Antlers.

Inače, Persepolis je već prošle godine igrao u polufinalu, ali tada je zapeo saudijskom Al Hilalu.

'Krenuli smo prema Japanu puni optimizma i želje da osvojimo ovo natjecanje. Napunili smo se samopouzdanjem nakon što smo u teškim ogledima protiv katarskih momčadi (op.a. u četvrtfinalu protiv Al Duhailu, a u polufinalu protiv Al Sadda), izborili finale. I nećemo unaprijed Japancima priznati da su bolji, vjerujem da su izgledi 50:50', rekao je u razgovoru za tportal 64-godišnji Branko Ivanković.

Možda je ipak lagana prednost na strani Vašeg kluba jer uzvrat se igra u Teheranu, pred 100.000 Vaših navijača.

'Ma, dobro. Možda je to mala prednost. Bit će to spektakl, kakav AFC (Azijski nogometni savez, koji vodi ovo natjecanje), nije nikad vidio. Atmosfera će biti sjajna, poticajna za nas kao što je bila baš i na utakmici protiv Al Sadda'.

Osvoji li Persepolis ovo natjecanje, Vi i ova generacija nogometaša bit će zlatnim slovima upisana u klupske knjige. No, možda padne i kakva druga nagrada?

'Nagrada će sigurno biti, a zasad znam da će igrači dobiti 35 posto nagrade koju će AFC dati klubu. Naravno, to nisu iznosi kakve dodjelujue UEFA, ali ni ovi iznosi, vjerujte, nisu zanemarivi'.

Uoči ove sezone premišljali ste se prihvatiti li ponudu koju ste dobili za vođenje dviju nacionalnih selekcija, ali ostali ste u Persepolisu?

'Zajedno sa stručnim stožerom odlučili smo ipak ostati. Bio je klub u teškoj situaciji, jer već dvije godine nije smio dovoditi nove igrače. I tek ove zime ih smijemo dovoditi. A ostali smo bez petorice iranskih reprezentativaca. Nismo ih i mi htjeli ostaviti na cjedilu, i sada nam se vratilo na najbolji mogući način'.

Uzmete li naslov azijskog prvaka, to bi i Vama bio najveći trofej u karijeri?

'Svakako. No, imao sam ja već i dosad nekoliko zapaženih rezultata. Osvajao sam naslove prvaka u tri države (op.a Hrvatska, Iran, Kina), bio sam dio stožera hrvatske nogometne reprezentacije koja je na SP-u u Francuskoj 1998. godine osvojila svjetsku broncu. Bio sam i izbornik Irana, kojeg sam odveo na svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2006. godine, što znači da sam jedini hrvatski trener koji je odveo neku drugu zemlju na SP'.

Iako je Zlatko Dalić mlađi, imate nekoliko poveznica. Obojica ste vezani uz Varaždin, najveće ste uspjehe postizali u Aziji, a i obojica ste dogurali do finala LP-a? S time da je on 2016. godine zapeo u finalu, pa ga vi možete preteći. Imate li ambicija možda jednog dana naslijediti ga na klupi A reprezentacije?

'I ovog sam ljeta imao pozive iz dvije renomirane azijske reprezentacije. Kao što sam već rekao, bio sam i izbornik Irana, tako da znam što izborničko mjesto nosi. No, nekako si mislim da je možda za mene malo kasno, po pitanju hrvatske reprezentacije, jer imam obaveza prema klubu još neko vrijeme. Naravno, svaki trener htio bi biti izbornik svoje zemlje, pa tako i ja'.

Kao bivšeg Dinamovog trenera, vjerujem da Vas europski uspjesi 'modrih' i trenera Bjelice vesele?

'Prije svega trebam čestitati Bjelici na sjajnim rezultatima, posebno u europskim okvirima. jer, možese dogoditi da u Hrvatskoj Dinamo ne bude uvijek najbolji, ali da mu netko u kontiunitetu stvara probleme, to nije izvedivo. A ovaj europski uzlet potvrda je sjajnog posla trenera, koji je imao sreću pa je momčad preuzeo tri, četiri kola prije kraja prošle sezone i mogao je najbolej vidjeti koji mu igrači nisu od koristi, koje treba zadržati te kakav kadar dovesti. Ono što je dodatno važno, jest da je uz nove igrače, Bjelicu popratio i rezultat, jer koliko god misliš da imaš vremena za uigravanje nove momčadi, ako nemaš rezultata, onda je i sve ostalo upitno. Žao mi je što Hajduk i Rijeka nisu napravili jednaki iskorak u europskim natjecanjima, ali bitan je ovaj kontinuitet hrvatskih klubova u Europi'.

Vi ste među prvima predvidjeli veliki iskorak Luke Modrića. No, u posljednje vrijeme dosta je kritika vezanih uz igru kapetana hrvatske reprezentacije?

'Za mene tu nema ništa čudno. pa brojni hrvatski reprezentativci su još 15. kolovoza odmarali na plažama, dok su se njihovi suigrači već naveliko pripremali za novu sezone. jasno, nakon nastupa u finalu SP-a, naši su nogometaši morali dobiti slobodno, kako bis e odmorili. nažalost, kako nisu prošli cjelokupne pripreme, a kada vidimo da Luka igra u Realu, u kojem se non-stop očekuju pobjede a utakmice se igraju svaka tri dana, jasno je da je teško uhvatiti taj pravi, natjecateljski ritam. Ali ja se uopće ne brinem za njega. Toliko je mudar i staložen, sada već i iskusan, da će kroz dogledno vrijeme, dostići potrebnu formu. Mi radimo problem nepotrebno, jer kada Messi odigra loše, onda se to tolerira, a kada Modrić ne uspije proći četiri igrača i 'čarobnim štapićem' riješiti utakmicu odmah ga se kritizira. Sjetimo se u kakvoj je formi odigrao cijelo svjetsko prvenstvo i sve će biti jasno. I takve oscilacije su normalne. Pogledajte samo zadnji El Clasico. Nakon Barcelonine dominacije u prvom dijelu, Real je u drugom dijelu, pa i zahvaljujući Modrićevoj udarcu koji je završio na stativi, mogao stići do izjednačenja, i pitanje je kako bi derbi završio. Moram ovdje dodati i da je taj derbi pokazao koliko jedna momčad može ovisiti o jednom igraču. A to je izostanak pravog napadača, kalibra Cristiana Ronalda. Gareth Bale je dobar, ali kada se napada iz kontri i polukontri, ali kada Real dolazi na postavljenu obranu, onda je Velšanin nemoćan', zaključio je Ivanković.