Jedna od stvari koja se zamjerila hrvatskim igračima tijekom Svjetskog prvenstva, a pogotovo posljednje utakmice protiv Meksika, nedostatak je pravog vođe na terenu, čovjeka koji će preuzeti konce kada je najpotrebnije.

Takvog smo vidjeli upravo s druge strane; Rafa Marquez, iako već nekoliko godina udaljen od vrhunskog europskog nogometa, i dalje vodi svoju momčad na terenu, a njegova se prisutnost itekako može osjetiti u igri meksičke reprezentacije. Na našem portalu Tribina.hr naši su analitičari takvog čovjeka prepoznali nekoć u Niki Kovaču, ali ostaje pitanje tko bi to mogao biti danas. Na to je pitanje odgovor dao jedan od članova communityja:

Mnogi kažu kako je ta 2008. bila prijelomna točka naše reprezentacije. Znamo svi što se tada dogodilo te je tada počeo svojevrsni pad. Iako su godinu za godinu naše tada mlade nade jačale te danas izrasli u zvijezde, mi nikako nismo mogli naći pravog lidera ekipe. Kapetan Srna je zasluženo tu gdje jest, godinama je legenda Šahtara, kluba koji nešto vrijedi u Europi. Igrač koji je dugo u reprezentaciji, istina imao je neke svoje mušice, ali često je momčad vodio kapetanski kako treba.

Kako stvari ne bi bile idealne, u Dariju ekipa nikada nije dobila onog istinskog lidera kojeg svaka ekipa treba. Kapetana tako ne čini simuliranje, česte svađe sa sucima, nekolegijalnost (prekidi), izljevi bijesa, a to smo nažalost vidjeli sve kod Srne. U Darijevu obranu, što je stariji, sve je smireniji, ali kao igrač nije dovoljno sazrio da stane uz bok jednog Zvone Bobana ili Nike Kovača.

Kako smo na kraju jednog puta, polako se trebaju prikazivati neke nove opcije, a kada se nešto mijenja, treba se mijenjati od vrha, ili barem koliko se može promijeniti s obzirom na stanje u našem nogometu. Da vidimo tko može voditi ovu momčad: Šimunić je prošlost, Pletikosa na izlaznim vratima, Ćorluka sa svojim stilom života mislim da ne bi previše napravio kao kapetan. Modrić i Mandžukić su prave zvijezde nogometa, ali to su igrači koji su u svojim klubovima jedan dio slagalice, igrači zadatka, uloga/rola, kako god želite to protumačiti. Nemaju onu karizmu kao što recimo ima Robben, Buffon, Karagounis, za koje vidiš da su prvi u svemu. Namjerno je izostavljeno jedno ime, a to je Ivan Rakitić.

Kapetan Seville, budući član Barcelone, najbolji igrač Europske lige te igrač idealne ekipe Primere. Tko pobliže prati nogomet, Primeru te Sevillu, mogli su vidjeti odlike pravog vođe. Respekt prije svega prema treneru, suigračima, sudcima, protivnicima, te u konačnici navijačima. Toliko je malo trebalo da postane miljenik navijača iako je došao iz Njemačke te nije znao puno o španjolskom nogometu. Prvi će stati u obranu suigrača, popričati sa sudcem, biti prvi na mjesto događanja te prvi pozdraviti navijače. Gospodin i pravi lider na terenu.

Kakva je njegova povijest u reprezentaciji? Kao mladi igrač dobio je sedmicu, te je već dugo godina član reprezentacije, igrajući što god treba, bez ikakvog pitanja, sugestije, žalbe. Prvo kao lijevi vezni, pa desni, pa kod Štimca krilo, pa sada zadnji vezni, sve što treba za ekipu. Tako malo poštovanja nije zaslužio. Da ne govorim kako kod prekida, iako je podijelio ove godine 17 asistencija, većinom iz ubačaja, slobodnjacima ne smije prići, a kornere izvodi samo sa jedne strane. U Švicarskoj bio bi Bog, ovdje je vodonoša. Vrijeme je da se to promijeni. Stoga; Boban - praznina, Niko Kovač - praznina- Ivan Rakitić…