PORTOVI GRIJESI

I kod najboljih ima grešaka

13.09.2010 u 11:03

Bionic
Reading

Kada vlasnik Milana Silvio Berlusconi kaže da bi kupio određenog igrača da je ovaj prethodno bio Portov igrač, onda je to dokaz renomea. Niti jedan klub u Europi ne izvozi toliki broj kvalitetnih igrača, kojima hrani uspjehe velikih europskih ekipa. Teško bi danas bile zamislive ekipe Chelsea, Real Madrida ili Lyona bez Carvalha, Pepea, Cissokha, Lisandra, Bosingwe ili u prošlosti Deca

Porto je, naročito u posljednjih pet godina, postao klub sinonim za uspješno vođenje politike transfera. U zadnjih su pola desetljeća od prodaje igrača uspjeli inkasirati čak 285 milijuna eura, koje dobrim dijelom ulažu za dovođenje mladih, manje afirmiranih, igrača iz (uglavnom) Južne Amerike. No, kada je toliko igrača u opticaju, nužno dolazi do grešaka, pa tako i neki očito vrhunski igrači prođu neprimijećeni kroz redove Porta. No, pogreške dolaze i s druge strane - klubovi većeg budžeta znaju se i opeći kod dovođenja Portovih igrača. A čije su pogreške veće, procijenite sami…

5 krivih Portovih procjena

M. Bolatti, povremeni argentinski reprezentativac i Fiorentinina uzdanica
Došao: iz Belgrana 2007. za 2 milijuna eura
Otišao: u Fiorentinu u zimskom roku 2010. za 3.5 milijuna eura
Iako nije standardni argentinski reprezentativac, Bolatti je u proljetnom dijelu prošlosezonskog talijanskog prvenstva pokazao kako je kvalitetan vezni igrač, naročito u defanzivi. Visok je i jak, često izlazi kao pobjednik zračnih duela, a uz to se i dobro kreće. Izgleda kako ga je Porto pustio bez da je dobio pravu priliku.

H. Almeida, redoviti portugalski reprezentativac: 12 golova u 33 nastupa
Došao: iz vlastitog omladinskog pogona
Otišao. u Werder 2007. za 4.5 milijuna eura
Ove je sezone imao ponude mnogih klubova iz Premiershipa, ali je njegov klub Werder bio odlučan kako bi ga zadržao. Almeida je iznimno snažan igrač, jak u duelu i igri glavom, a uz to ima i nevjerojatno jak udarac. Iako nije tehnički besprijekoran i dalje je odličan napadač te uspješan portugalski reprezentativac.

T. Silva, prvotimac u Milanu i redoviti reprezentativac Brazila
Došao: iz Juventudea 2004. za 5 milijuna eura
Otišao: u Dinamo iz Moskve 2005. za 3.5 milijuna eura
Iz Brazila je u Porto došao vjerojatno prerano za obrambenog igrača i sigurno je to razlog zbog kojeg se nije uspio nametnuti. Drugi nam ne pada na pamet pošto je ovaj mladić trenutačno član udarnog stoperskog dvojca Milana (zajedno s Nestom), a ujedno je i jedan od prvih kandidata koji može naslijediti Lucia u ekipi Brazila.

Diego, godinama ponajbolji igrač Werdera i Bundeslige
Došao: iz Santosa 2004. za 7 milijuna eura
Prodan: u Werder 2006. za 6 milijuna eura
Igrača kojeg je kupio za samo 6 milijuna, Werder je tri sezone poslije prodao za čak 27 milijuna eura u Juventus. Iako se tamo nije snašao, Diego posjeduje sve što ofenzivni vezni igrač mora imati – dribling, šut i kreativnost, te će na račun tih kvaliteta i dalje oduševljavati gledatelje Bundeslige i Wolfsburgove navijače.

L. Fabiano, stožerni napadač Seville i brazilske reprezentacije
Došao: iz Sao Paola 2004. za 2 milijuna eura
Otišao: u Sevillu 2005. za 3 milijuna eura
Naprosto je nevjerojatno da treneri Porta nisu uspjeli prepoznati talent ovog momka, koji bi danas imao mjesta u napadu svih velikih europskih klubova. Također se pokazao kao mašina za golove pošto za reprezentaciju Brazila zabija u prosjeku dva gola u tri utakmice, a Sevillu je vodio do dvostrukog osvajanja naslova u Ligi UEFA-e.

5 krivih procjena kupaca

Anderson, povremeni prvotimac Manchester Uniteda
Došao: iz Gremia 2005. za 5 milijuna eura
Otišao: u Manchester United 2007. za 31 milijuna eura
Manchester je vrlo skupo platio igrača koji nije bio jedan od vođa Portove ekipe. Nakon tri sezone, mladi Brazilac je ponešto napredovao, ali čini se da taj napredak nikako ne može opravdati visinu njegova transfera. On je i dalje tek jedan od igrača u rotaciji, daleko od važnosti koju za ekipu imaju igrači poput Scholesa ili Giggsa.

P. Ferreira, desni bek Chelsea i Portugala
Došao: iz Vitorie Setubal 2002. za 2 milijuna
Otišao: u Chelsea 2004. za 20 milijuna eura
Nakon osvajanja naslova europskog prvaka, Mourinho je u Chelsea povukao neke svoje igrače, između ostalih i Paula Ferreiru. Iako su osvojili dvije titule engleskog prvaka zaredom, ovaj, tek blago natprosječni, desni bek nikad nije vrijedio isplaćenog novca. Shvatili su to i u Chelseaju te su nakon nekoliko sezona doveli Bosingwu.

G. Seitaridis, dugogodišnji grčki reprezentativac, danas u Panathinaikosu
Došao: iz Panathinaikosa 2004. za 3 milijuna eura
Otišao: u Dinamo iz Moskve 2005. za 10 milijuna eura
Mora da su se u službenim Portovim prostorijama otvarali šampanjci kada je za ovog vrlo prosječnog grčkog desnog beka stigla ponuda od 10 milijuna eura. Znali su u Portu da se takva prilika ne propušta te su ga pustili otići nakon što je u klubu bio samo jednu sezonu. U Rusiji se nije snašao te je kasnije otišao u madridski Atletico.

Maniche, veznjak prošao klubove diljem Europe, danas u Kölnu
Došao: iz Benfice 2002. bez odštete
Otišao: u Dinamo iz Moskve 2005. za 16 milijuna eura
Očito je 2005. Dinamo iz Moskve bio glavna mušterija, kojoj su Portovi čelnici mogli uvaliti bilo koga. Maniche je postigao ovakvu cijenu na temelju fantastičnog pogotka protiv Nizozemske tijekom Europskog prvenstva u Portugala, uz osvajanje klupske titule europskog prvaka. Nakon odlaska se puno selio po klubovima bez zapaženijih igara.

R. Quaresma, bivša velika nada portugalskog nogometa, danas u Bešiktašu
Došao: iz Barcelone 2004. za 6 milijuna eura
Otišao: u Inter 2008. za 27 milijuna eura
Nakon neuspješne epizode u Barceloni, Porto je doveo Quaresmu nazad u Portugal, kako bi mladić mogao polako razvijati svoje potencijale. Nakon nekoliko dobrih sezona, Mourinho ga je doveo kao idealnog krilnog igrača za Interovu ekipu. Quaresma je toliko dobro igrao da je ovog ljeta prodan u Bešiktaš za gotovo četiri puta manji iznos.