Jedan od najomiljenijih, ali i najnesretnijih hrvatskih reprezentativaca svakako je Eduardo da Silva, Brazilac koji se zaljubio u Hrvatsku, uzeo naše papire i stavio se na raspolaganje hrvatskim izbornicima. Iako je bio klasni strijelac, na velikim natjecanjima dobio je tek mrvice, a jedno od njih morao je propustiti zbog teške ozljede. Sada s obitelji uživa u rodnom Brazilu, točnije u Rio de Janeiru, gdje mu igrački stasa sin Matheus.

Iako je na drugoj strani svijeta, u rodnom Brazilu, Da Silva itekako prati što se događa u njegovoj drugoj domovini, posebice oko nogometa. Jer u ljetnim mjesecima čest je gost naše obale, baš kao što u vrijeme božićnih blagdana zna doći do punice i punca u Zagreb. Naravno, i sresti se s prijateljima s nogometnih terena.

'Trenutno smo u Brazilu, ali dva puta godišnje putujemo u Hrvatsku. I u ljeto i u zimu. Evo, i ove godine planiramo doći za blagdane. Jer volimo svi doći. Ne mogu reći da ću za koju godinu doći živjeti u Hrvatsku, ali sigurno ću živjeti blizu Hrvatske, negdje u Europi. Ovdje u Riju nam je uvijek krasno vrijeme, sve je nekako usporeno, ugođaj je drugačiji. Stvarno nam je lijepo živjeti u Riju. Istina, vežu se uz njega priče o kriminalu, naravno da ga ima, no ima ga svugdje u svijetu. Ali tu gdje jesmo je mirno, čuvano. Naša kći Lorena nedavno je napunila 17 godina i vjerojatno će ići studirati negdje u Europu. Sin Matheus je zaljubljen u nogomet, obožava ga igrati i ima našu podršku', upoznao nas je s aktualnostima Eduardo da Silva, danas 39-godišnjak koji je tijekom karijere igrao za Dinamo, Arsenal, Šahtar, Flamengo, Atletico Paranaense i Legiju. Naravno, i za hrvatsku reprezentaciju, u čijem je dresu igrao 64 puta i zabio 29 golova.

Nije htio Dudu, kako je nadimak Eduardu, previše hvaliti sina, no ipak 11-godišnji Matheus ima nogometne gene, ali i hrvatske papire, pa smo inzistirali.

'Trenira i igra u Flamengu, imaju nekakva natjecanja, a ona će za mjesec dana biti gotova. Meni kao ocu teško je govoriti o kvalitetama, jer teško je biti objektivan. Ali drugi ga jako hvale. Igra na mjestu napadača, kažu da odskače od svojih vršnjaka. U prvom dijelu sezone bio je najbolji strijelac, a i sada u drugom dijelu je pri vrhu. To ga motivira. Evo, čak mi i ljudi iz nogometnih krugova kažu da je u svojoj generaciji najbolji napadač u Rio de Janeiru. Mislim da je to velika pohvala, jer ipak u našem gradu živi 20 milijuna ljudi. Ali ja ga ne želim opterećivati, još je dijete. Nije prošao ni tinejdžersku fazu, kada se puno toga može promijeniti. A što sam i ja jako osjetio. I zato neka sada uživa.'

S obzirom na to da je supruga Andrea Hrvatica, a živite u Brazilu, na kojem jeziku razgovarate unutar svoja četiri zida?

'Zanimljivo pitanje. Evo, doma govorimo tri jezika. I to u isto vrijeme. Sa ženom razgovaram na hrvatskom, žena s djecom također na hrvatskom dok s djecom razgovaram na portugalskom. Lorena i Matheus razgovaraju na engleskom. Oni idu u američku školu, pa im je engleski osnovni jezik. Kad smo svi četvero zajedno, onda razgovaramo hrvatski.'

Nego, ako je Matheus tako dobar, onda biste ga željeli gledati u hrvatskom dresu?

'Ha, ha... Nije ni krenuo s pravim nogometom, a već je u reprezentaciji. Naravno, on kaže da bi želio igrati jedino i isključivo za Hrvatsku.'

Ima li idola među hrvatskim igračima? Naravno, osim vas.

'Prije dvije, tri godine idol mu je bio Cristiano Ronaldo. Sada mu se sviđa Mbappe. Sličan je njemu, brz, moćan. Od hrvatskih igrača prati ove koji su u velikim klubovima, odnosno Modrića i Kovačića. Naravno i Perišića. Prije je to bio Mandžukić.'

Jeste li pratili Dinamove nastupe u Europi? I kako ste doživjeli pobjedu protiv Chelseaja?

'Naravno da sam pratio. Ustvari, čak sam i gledao tu utakmicu protiv Chelseaja. I mogu samo reći da je Dinamo igrao lijep nogomet. Nedostaju mu samo neki detalji koji su mu zatvorili vrata prolaska. I vidi se da ovaj Dinamo više nije kao onaj stari, koji je bio autsajder i dobivao po tri, četiri komada. Današnji Dinamo je skoro na istoj razini kao i ostali klubovi. Naravno, sada je Dinamo podigao ljestvicu. Prije je cilj bilo proljeće u Europskoj ligi, i to je ostvario. Sada je cilj osmina finala Lige prvaka. I pitanje je vremena kada će to ostvariti.'

Kakvim vam se čini Bruno Petković? Dugo ga se čekalo, jer od njega se traže golovi. Biste li voljeli da ste imali takvog igrača uz sebe dok ste nosili Dinamov dres?

'Kad sam ja igrao u Dinamu, imao sam igrača takvog tipa pokraj sebe. Bio je to Branko Strupar. I to mi je uvijek pasalo, jer smo onda igrali u sustavu 4-4-2 ili 4-4-1-1. I onda kada sam otišao u Arsenal, igrao sam ili s Van Persiejem ili Adebayorom. Znači, pasalo mi je igrati uz takve igrače. No onda je 2009. godine Guardiola s Barcelonom osvojio Ligu prvaka, u sustavu 4-3-3, pa su svi klubovi, čak i reprezentacije promijenili formacije u 4-3-2-1 ili 4-2-3-1. I u sadašnjosti Petković bi bio sam u napadu, ja bih igrao kao krilo. Ali Petković je sjajan, voli surađivati, jako je dobar na malom prostoru, tako da bih možda čak i ja mogao biti u napadu, a on iza mene, da danas igramo zajedno. No ne igramo.'

Bruno Petković bio bi moj izbor

Možete li izborniku Daliću sugerirati tko bi trebao igrati u napadu, jer ima različitih tipova napadača, Kramarića, Budimira, Petkovića, Livaju…

'Teško mi je to reći, posebno dijeliti savjete. No vidim da se Bruno Petković digao, da zabija. I možda bih njemu dao prednost pred ostalima. Igrao je na Euru prošlog ljeta, sad je još motiviraniji. I mislim da bi ovom stilu igre on najviše odgovarao. Ali svi napadači su odlični. Koga god da stavi, neće pogriješiti, iako prema svemu viđenom u zadnje vrijeme moj bi izbor ipak bio Petković.'

Nakon desetak godina apsolutne Dinamove premoći u hrvatskom prvenstvu prošle sezone Hajduk je dugo bio konkurentan. I sada su Bili iskoristili umor Modrih te mu zaprijetili.

'Uvijek je sve moguće. Ali već smo navikli na Dinamove uspjehe, tako da niti ove sezone ne očekujem drugačiji rasplet. Vidi se po svemu, pa i ova zadnja pobjeda Dinama protiv Rijeke potvrda je dominacije. Hajduk da bi bio u utrci za naslov mora biti dobar od prvog kola, baš kao i Dinamo. I pobjeđivati u malim utakmicama. Makar, moram primijetiti da se Hajduk od onog vremena kada sam ja igrao puno digao. I ostali su se digli.'

Marko Livaja je pokretač Hajduka. Bi li mogao i srušiti vaš rekord iz sezone 2006./07., kada ste zabili 34 gola. Livaja je prošle bio na 28 golova, a i u ovoj je dobar.

'Iskreno, rekordi su tu da se ruše. I kad-tad će netko srušiti i taj moj rekord. I bit će mi drago. Čudim se da je prošlo već toliko godina, a da ga nitko nije uspio srušiti. Ali ako to ne bude Livaja, valjda će se pojaviti netko drugi.'

Kad smo kod klupskog nogometa, i vaš Arsenal ove godine igra dobro. Mogu li Topnici do naslova?

'Ono što sam rekao za Hajduk, koji lovi Dinamo, to se odnosi i na Arsenal. Znači, oni igraju fantastično, ali da bi bili konkurentni, moraju stalno pobjeđivati, kao nekad Liverpool, ili danas Manchester City. Doći će sezona kada će i Hajduk krenuti kao Arsenal. Dugo su se Topnici patili, ali sada se napokon vraćaju. Naravno, ja navijam da osvoje prvenstvo iako je ono još uvijek u nekoj, recimo početnoj fazi. Ali na dobrom su putu. No siguran sam da će izboriti Ligu prvaka sljedeće godine i da će se zadržati barem među vodeće tri momčadi.'

Nekad su tako kritizirali Raphinhu

Baš iz Arsenala na brazilskom se popisu nalaze napadači Martinelli i Gabriel Jesus. Mogu li se snaći pored Neymara?

'Ono što vidim u Brazilu je nepovjerenje prema Martinelliju. Navijači uopće nisu sretni što je on pozvan. Ali ja znam koliko je dobar, jer sam gledao Arsenal. Znam i koliko je teško igrati u Premier ligi, kakav je tamo intenzitet. I zato imam osjećaj da neće dobiti neku veliku minutažu. Ali opet, možda izbornik odluči drugačije. Slično se događalo i kada je pozvao Raphinhu, koji je u to vrijeme igrao u Leeds Unitedu. Pa su pitali - tko je taj, bunili su se. Kako to, zašto je pozvan? Naravno, počeo je igrati u reprezentaciji, pa bio i najbolji u kvalifikacijama, i sada je on najbolji. U nogometu je to tako, brzo se sve mijenja. I po mom mišljenju Martinelli je zasluženo dobio poziv.'

Je li stvarno moguće da je izbornik Tite naredio igračima da glume ozljede u svojim klubovima kako bi otišli fit u Katar?

'To ne znam. Iako u zadnje vrijeme puno reprezentacija ostaje bez važnih igrača zbog ozljeda. Sada bih možda i ja, da znam da ću ići na Svjetsko prvenstvo, kolo ili dva prije odlaska ipak išao nešto opreznije. Naravno, kada krene utakmica, uvijek daješ 100 posto, ali dva, tri dana uoči utakmice razmišljaš i o tome što se može dogoditi. Ali nekako ne vjerujem da Tite ili bilo koji drugi izbornik traži to od svojih igrača.'

Za koga biste navijali u slučaju okršaja Brazila i Hrvatske?

'Za Hrvatsku. Nema kod mene drugačije. Jesam rođen ovdje, ali Brazil ima već pet naslova svjetskih prvaka i zato bih navijao za Hrvatsku. Ustvari, cijeli svijet bi, osim Brazilaca, navijao za Hrvatsku. Osim toga, bio sam deset godina u Hrvatskoj, igrao za hrvatsku reprezentaciju, znam kakav je to osjećaj, pa i ponos. Čak i za mene.'

Već ste bili u takvoj situaciji 2014. godine, ali to vam je bolna točka. Jer tadašnji izbornik Niko Kovač nije vam dao ni sekunde u porazu 3:1 protiv Brazila u Sao Paulu, iako je i rezultat sugerirao da mu trebaju napadači.

'To sam već komentirao nekoliko puta i teško mi se vraćati na to. I jesam, razočaran sam. S time da meni i danas nije puno toga jasno. Sada mogu govoriti i kao navijač. Gubimo utakmicu 3:1, a izbornik napravi samo dvije izmjene. A ne napravi treću. Iako je trebalo zabiti gol. Da je barem napravio treću izmjenu, možda bi bio drugačiji rezultat.'

Kako gledate na činjenicu da iz tadašnje momčadi još šestorica (Modrić, Perišić, Kovačić, Brozović, Vida i Lovren) i danas igraju u reprezentaciji?

'Jako mi je drago zbog njih, jer prošlo je osam godina od tog prvenstva, generacije se mijenjaju, ali ovo su igrači koji još uvijek traju, igraju na najvišem nivou, u najvećim klubovima. Igrali su u kvalifikacijama, na Euru, na SP-u u Rusiji. No niti oni neće trajati vječno, ali najvažnije je da dolaze nove generacije koje održavaju hrvatski nogomet na svjetskoj razini.'

NA SP-u ste mogli debitirati još 2006. godine, ali umjesto vas u Njemačku je otišao Ivan Bošnjak, pa ste i tada propustili igrati protiv Brazila.

'Neću se vraćati na to. Naravno, bilo je još igrača koji su željeli ići na SP, ali pokojni Cico Kranjčar tako je odlučio i to je tako. Imao sam osjećaj da sam zaslužio ići, ali kad je on donio odluku, više ništa nisam mogao promijeniti. I vrlo brzo sam to prihvatio.'

Slaven Bilić imao je 'muda'

Ispada da je Slaven Bilić bio vaš 'tvorac i zaštitnik'.

'Tako nekako. No nije on gurnuo samo mene u reprezentaciju. Već i Luku (op.a., Modrića) i Ćorluku. Sjećam se da je on bio jedini izbornik koji se usudio staviti tri igrača iz HNL-a u prvih 11 u kvalifikacijskoj utakmici. Bilić nas je znao još iz mlade reprezentacije i kada su krenule kvalifikacije za Euro 2008., sjećam se da je krenula i medijska hajka kako to da gura nas trojicu u početnu postavu. U kvalifikacijama smo krenuli uspješno, ja sam počeo zabijati i odmah se brzo okrenulo sve u našu korist. Ali za to Biliću idu najveće zasluge jer je imao 'muda' staviti nas trojicu u momčad. Da je netko drugi bio izbornik, to sigurno ne bi napravio.'

Odigrali ste čak 64 utakmice za Hrvatsku, zabili i 29 golova, ali tek su četiri od tih utakmica bile na najvećim natjecanjima. Doduše sve zajedno samo 28 minuta - 21 minuta protiv Kameruna na SP-u Brazilu 2014. godine te sedam minuta na Euru 2012. godine (jedna minuta protiv Irske, dvije minute protiv Italije i četiri minute protiv Španjolske).

'Opisao bih to ovako – tretirali su me kao rabljeni automobil. Prije loma noge (op.a., u proljeće 2008. godine, kada ga je Taylor pokosio i slomio mu gležanj) igrao sam u reprezentaciji non-stop. Ali sam i promašivao, pogrešno dodavao, gubio lopte. I sve je to bilo normalno. Baš kao i kada sam zabijao golove. No nakon tog loma bio sam strašno motiviran. Čak sam i zabijao puno više golova. Posebice u proljeće 2014. godine, dok sam nosio dres Šahtara. Međutim onda su me počeli tretirati kao rabljeni automobil. Kada sam promašio ili izgubio duel, tada su govorili - više to nije 'onaj' Eduardo. I to se počelo širiti po medijima, među navijačima. Tako je i izbornik počeo gledati. Ali mene je to strašno motiviralo, htio sam dokazati da to nije istina. U toj polusezoni bio sam najefikasniji od hrvatskih napadača, zbilja sam igrao sjajno. Znalo se da Mandžukić neće igrati protiv Brazila jer je dobio crveni karton protiv Islanda pa se pisalo da ću ja krenuti u prvih 11. Međutim nisam ni ušao. No to je sada sve dio povijesti.'

Kakvim doživljavate Zlatka Dalića? Dojam je da on, kao Slaven Bilić, čuva i pazi igrače.

'Nisam imao prilike biti u reprezentaciji, ali sam ga uspio upoznati. Vidjeli smo se nekoliko puta. Čuo sam da ima nešto slično, zna kako pristupiti igraču, steći njegovo povjerenje. I očito takav pristup daje rezultata, jer vidimo da i igrači njega jako poštuju.'

Može li Hrvatska u Katru do novog čuda?

'To je cilj. Naravno, Hrvatska mora biti hrabra. Mora imati i malo sreće. Ako je prije četiri godine igrala u finalu, znači – može se. Ono što je najvažnije jest proći skupinu. A ako je prođeš, onda je nebitno koga dobiješ kasnije, jakog, slabog. U jednoj utakmici možeš pobijediti svakoga. Ponavljam, i treba imati malo sreće. Kao te 2018., što nam je falilo 2008. u Austriji, kada smo izgubili od Turske, ali i 2016., kada smo izgubili od Portugala. Držim fige da Hrvatska pobjeđuje', završio je Eduardo da Silva, dodajući da u Katar po svemu sudeći neće putovati.

Jer 'razvozi' sina po treninzima i utakmicama, no ako se slučajno ukaže prilika, uz pokoji slobodni dan, možda će skoknuti na neki od hrvatskih okršaja.