Nekadašnji napadač hrvatske reprezentacije govorio je o svojoj karijeri, Hajduku, zanimljivim trenucima iz života, hrvatskoj reprezetaciji, onoj u njegovo vrijeme i ovoj sadašnjoj.

Sve što je Bokšić pričao možete pročitati ovdje, a mi smo izdvojili najzanimljivije dijelove razgovora sa Igorom Štimcem koji su vezani uz najaktualniju temu, a to je hrvatska nacionalna vrsta.

Hrvatska na SP-u u Rusiji?

'Od Hrvatske na Svjetskom prvenstvu očekujem puno, imamo kvalitetu i iskustvo, a opet ne znam je li to dovoljno za značajan uspjeh u Rusiji. Potrebna nam je i sreća, moramo postati natjecateljska momčad. I prestati poklanjati suparnicima golove kao što smo Portugalu u Francuskoj. Znamo igrati nogomet, a moramo biti još discipliniraniji', govorio je Bokšić te nastavio svoje izlaganje.

'Mi imamo super pojednice, ali nisam među našim igračima prepoznao nekoga tko može biti lider. I povući momčad kada ne ide. Evo, finale Lige prvaka odlučeno je ozljedom Salaha. Sergio Ramos je znao što treba napraviti, a za to nije dobio ni žuti karton. Nije kvaliteta samo postići gol, njegov je potez u tom finalu vrijedan koliko i škarice Balea. A bez takvih igrača nema šampionskih momčadi. Ne znam tko kod nas ima tu osobinu da povuče prijatelje i suigrače, da cijeloj reprezentaciji da dodatnu težinu.'

Bokšić se osvrnuo i na učestale otkaze hrvatskim izbornicima.

'Hrvatska ima kontinuitet smjenjivanja izbornika na identičan način, triput smo napravili istu stvar. I to nije slučajno, to je naša tradicija. Zadnja tri izbornika ( Štimac, Kovač, Čačić) su pala na isti način. Odrade kvalifikacije, predzadnju utakmicu smijenimo izbornika, novi odradi veliko natjecanje, pa u novim kvalifikacijama padne dok još ima realne šanse za odlazak na novo veliko natjecanje. Ne bi me iznenadilo da se slično dogodi i s Dalićem .'

I on je doživio takvu sudbinu dok je bio pomoćnik upravo Igoru Štimcu.

'Kako sam doživio kada smo smijenjeni? I kada sam napustio stručni stožer reprezentacije? Kao oslobođenje. Prestali su razni komentari, prestala svakakva pametovanja, stvarno mi to nije teško palo. Ma kao da sam izašao iz zatvora. Neću zaboraviti utakmicu u Maksimiru, igramo protiv Makedonije, stadion je poluprazan, ja s igračima izlazim na zagrijavanje, a neki mi majmun s tribina pet puta psuje majku. Ma takvi su ljuti na svakoga, na Mamića, na loše stanje u državi, na sve. Shvatio sam da mi to ne treba, da ne želim biti dio toga, pa neka takvi nađu nekoga drugoga i njima psuju majku.'

Puno je negativnosti na utakmicama u hrvatskom nogometu, igrači proživljavaju teške uvrede.

'Naši igrači dolaze iz velikih klubova, oni vole i žele igrati za reprezentaciju. A onda ih se pljuje i psuje, pa divim se tim momcima što ne odustaju. Pa Pjaca je na jednoj takvoj utakmici nastradao, nije igrao godinu dana, naši ljudi to premalo cijene. Pa što Luka prolazi zadnju godinu? Mislite da njemu to treba? Premalo to cijenimo, pa nisu ti naši reprezentativci krivi zbog lošeg stanja u našem nogometu ili državi.'

Meta pojedinih navijačkih skupina je i predsjednik HNS-a Davor Šuker s kojim je Bokšić igrao u reprezentaciji.

'Tu sam subjektivan, njega jako volim i ne mogu biti protiv Davora. Ne zanima me je li dobar ili loš predsjednik Saveza, vidim ga kao nogometaša, želim tu njegovu sliku imati u svojoj glavi. A je li mogao više kao predsjednika HNS-a ili ne, možda i ne ovisi samo o njemu. Već i o politici, stanju u društvu, djelatnicima u našim klubovima. Ali, ja Davora volim', završio je Bokšić .