Olić je u tom pismu, između ostalog, napisao sljedeće:

Zahvalio bih se svim svojim suigračima iz reprezentacije, s kojima sam uvijek davao sve od sebe za hrvatske uspjehe i pobjede, kao i izbornicima s kojima sam radio, te Hrvatskom nogometnom savezu na podršci pruženoj nacionalnoj selekciji.

Posebno veliku zahvalu upućujem hrvatskoj javnosti i hrvatskim navijačima, na sjajnom i neprestanom bodrenju, na snazi koja me je uvijek poticala da pružim svoj maksimum.

Osobito bih zahvalio i svojoj obitelji te prijateljima, koji su uvijek bili uz mene, bez njih moja karijera ne bi bila moguća niti bi imala smisla.

No, daleko je to od one prave istine, koja ga je natjerala da se par mjeseci uoči Eura odluči na ovakav korak. Jer ono što je Ivicu krasilo jest borbenost, požrtvovnost i upornost. Ipak, kada je prošle godine u dvoboju protiv Rusije samo on ostao na klupi - postalo mu je jasno da će - bez minutaže u klubu - teško doći na Čačićev radar.

I zato je nakon puno razmišljanja, te razgovora sa suprugom ipak odlučio reći - zbogom.

'Puno sam razmišljao o tome i shvatio da nemam potrebu gurati se i trpati tamo gdje više ne spadam, nisam želio mučiti ni sebe, ni sve oko sebe. Prelomio sam - vrijeme je za rastanak', rekao je Ivica Olić u intervjuu za Jutranji list, a onda i potvrdio da je shvatio Čačićevu poruku u Rostovu.

'Nekih velikih razgovora nismo imali, samo sam mu vrlo otvoreno rekao da sam bio ljut zbog Rusije. No, Čačić je svima dao do znanja da će se držati principa; oni koji neće igrati u klubovima, ne dolaze u obzir za Euro. I da se više ne zamaramo i da ne bi bilo neugodnih prepucavanja preko medija, poručio sam im - ne želim vam biti teret'.

Cijeli članak pročitajte OVDJE