Tako je primjerice analitičar Tribine.hr fickoo napisao članak pod naslovom 'Vizija i strategija kao mrtvo slovo' koji prenosimo u cijelosti:

Marijanu Pušniku mora se jedno priznati, čovjek zna skrenuti pozornost na sebe odnosno na svoje riječi. Svojim osebujnim i pomalo temperamentnim nastupima (rekao bih prigodnih sredini u kojoj se nalazi) dosad je svaku presicu začinio sa zanimljivostima o kojima se danima priča, bilo po medijima, forumima, čuvenom kafiću pod zapadom i drugdje. I dok je nekima populist, neki ga brane i kažu da je napokon trener "netko s mudima" i da je hrabro istupio. Istina je vjerojatno negdje između, međutim, Pušnik nije otkrio toplu vodu.

On je samo javno progovorio o stvarima koju većina nas hajdukovaca znamo ili pretpostavljamo, samo ponekad to pretrpimo u vjeri i nadi o boljem sutra. Za nas je možda sve to neobično jer je prvi puta netko iz kluba tako oštro i bez dlake na jeziku iznio u javnost neke stvari. Iako bi prikladnije bilo da o tome progovara prije svega Kos i PR služba, potpuno razumijem Pušnika. Ukoliko je dugoročno rješenje predsjednika uprave (a na temelju saznanja sa ćakule čini se da jest) onda se sigurno nešto i njega pita po tom pitanju. Kako bih pojasnio kako je došlo do stanja o kojem Pušnik govori, vratit ću se malo u prošlost.

Hajduk je imao viziju, ali...

Kada je krajem prošle godine ponovo izabran za predsjednika Hajduka, Marin Brbić je prezentirao svoj plan i program za razdoblje od 2016 do 2019. Taj plan i program je usvojen i time je Hajduk dobio svoju viziju i strategiju, koji je izgledala vrlo solidno. Dapače, činila se kao sasvim dobra, budući da su prijašnje "strategije i vizije" bile spašavanje kluba od stečaja i preživljavnje.

Pripremajući se za ovu analizu, prelistao sam ponovo Brbićev plan i program te izdvajam mali dio vizije:

VIZIJA

Klub želi nastaviti svoj napredak s omladinskom školom, te održati prijateljski odnos sa svojim navijačima i partnerima, u sportu i van sporta, kao što želi i osigurati da njegova infrastruktura zadovoljava sve zahtjeve sigurnosti i udobnosti, te da bude preduvjet kvalitetnoj produkciji vrhunskih igrača.

VIZIJA – odrednice (1)

Jačanje omladinske škole i praćenje mladih talenata mora biti osnova napretka Kluba
Infrastruktura više ne zadovoljava narasle potrebe Kluba. Stoga je jedan od primarnih zadataka prići izgradnji novih kapaciteta, u prvom redu kampa u kojem bi se odvijali trenažni procesi svih uzrasnih kategorija.

Iz ovoga vidimo da je klub donedavno zapravo imao zdravu viziju, ali se počelo događati upravo suprotno - ponovno su na zimu napravljene stihijske promjene u kadru (o čemu sam pisao u jednoj od prošlih analiza), Brbić na prvo mjesto stavlja ulaganje u pojačanja na ljeto dok Vučević i Burić, a na kraju i NO, žele bolje uvjete za rad omladinske škole te prve momčadi.

Kao i velik broj Hajdukovih navijača, ne krijem da sam na prvu bio pomalo šokiran i razočaran smjenom Brbića, a velika sumnja mi se nadvila nad NO za čiji sam sastav gotovo u potpunosti glasao na izborima. I dalje smatram da je Brbić jedan od najboljih predsjednika Hajduka u njegovoj povijesti ali prvi potezi nakon ulaska u novi mandat pokazali su da su on i Vučević nastavili neke greške iz prošlosti. Najveće (i trenutno jedino moguće) bogatstvo Hajduka mora biti omladinska škola i iz današnje perspektive, uz saznanja sa zadnje 2 ćakule, vidim da su promjene bile nužne i koji su bili povodi za promjenu upravljačkih struktura.

U silnoj borbi da se Hajduk održi na životu zapostavljena je okosnica i temelj Hajduka, omladinska škola. U 3,5 godine koliko je trajao mandat prošle Uprave Hajduka, omladinska škola srozala se na najniže grane u povijesti. Dovođeni su treneri bez iskustva, obrazovanja i znanja, a igrači u prvu momčad nisu ulazili planski već uglavnom stihijski. Koje su kompetencije Srđana Andrića za šefa omladinske škole, vjerojatno podjednako važne funkcije kao i trenera prve momčadi?

Projekt "naša dica" danas je utopija, ali ne mora biti i sutra
Kada se o tom projektu ozbiljno počelo pričati (sezona 2012/2013) Hajduk je pripreme radio pod suspenzijom, klub su napustili mnogi (pre)skupi i ponajbolji igrači, a predviđala se borba za ostanak. Idealan trenutak da se u potpunosti skine rezultatski imperativ, što bi značilo bez borbe za trofeje i totalno posveti vlastitim igračima. Umjesto toga, uslijedile su godine dovođenja raznih Bukvi, Iluridzea, Abduholikova, Milevskih, Radčenka, Gurbanova, u prijevodu bacanje novaca kako bi se ulovilo 3. mjesto i Europa. Novca koji se umjesto toga mogao uložiti u infrastrukturu, trenere, psihologe, obrazovanje struke i slično. Brbić i ekipa očito nisu imali hrabrosti povući taj potez, uz postojeće probleme unutar kluba dodatno pritisnuti od dijela navijača sa filozofijom "Hajduk je Hajduk i uvijek mora napadat naslov", iako ne shvaćaju da Hajduk nije jak klub kao iz 70tih ili 80tih niti da moderni nogomet nema veze s ondašnjim.

Kao posljedicu tog zapostavljanja omladinske škole te prividnog lova na rezultat imamo da je projekt "naša dica" danas samo obična floskula i utopija. Umjesto da imamo uvjete i struku za stvaranje vrijednosti, mi je moramo tražiti na tržištu besplatnih igrača i zato je sada toliko puno stranaca u Hajduku. Zato vjerujem da se NO odlučio na ovaj riskantan ali habar potez, kako bi smo sutra umjesto Saida, Memolle, Futacsa gledali i stvarali neke nove Vlašiće, Baliće i Pašaliće.

Što donosi budućnost?

Rano je za prognoze, ali sigurno se vide naznake da se nešto naučilo iz vlastitih greški. Najveća promjena je sportski direktor koji je prije Hajduka bio isto sportski direktor a ne trener, šef omladinske, čistačica, ovo ono. Traži se i šef omladinske koji ima iskustva u radu s mladima, po mogućnosti da je stranac, što bi zasigurno smanjilo utjecaj očeva i stričeva. Navodno se nije produživalo ugovore postojećim trenerima u omladinskoj jer žele da novi šef omladinske odlučuje tko će i što raditi s mladima. Pušnik ima nekolicinu pozitivnih ideja i stavova, od toga da želi sudjelovati u stvaranju vizije i strategije, aktivno komunicirati i surađivati sa svim trenerima omladinskog pogona, do toga da igrače vodi na upoznavanje s povijesti Hajduka kako bi bili svjesni za koju instituciju igraju. Populist ili frajer? Vidjet ćemo na terenu. Jedno je sigurno, nije se došao učiti na Hajduku.

Za kraj, predsjednik uprave Kos i članovi NO obećali su nam prezentirati program i plan na jesen ove godine kada ćemo imati priliku saznati strategiju i viziju kluba. Nadajmo se ne još jedno mrtvo slovo na papiru s Hajdukovim memorandumom...