Završnica EP-a po prvi je put održana u nekoj komunističkoj državi, u Jugoslaviji. U tadašnjoj momčadi bivše države praktički pola momčadi je dolazilo iz Hajduka, a momčad je vodio legendarni Biće Mladinić.
U kvalifikacijama su ponovno sudjelovale 32 ekipe (8x4), a završnicu su izborile Jugoslavija, Čehoslovačka, SR Njemačka i Nizozemska. Završnica je bila iznimno napeta i dramatična, na sve četiri utakmice igrali su se produžeci, a u finalu su se pucali i jedanaesterci.
U prvom polufinalu igranom u Maksimiru ČSSR je pobijedila Nizozemsku 3:1. U drugom polufinalu u Beogradu Jugoslavija je izgubila od branitelja naslova Nijemaca 2:4.
Jugoslavija je golovima Popivode (19) i Džajića (30) sve do 64. minute vodila 2:0, no 'Elf' je uspio izjednačiti rezultat (Flohe 64, Muller 82), a potom u produžetku s još dva pogotka Mullera (115, 119) izboriti finale. U susretu za treće mjesto Nizozemska je nakon produžetaka pobijedila domaćina 3:2.
U finalu na beogradskoj Marakani njemačka se vrsta umalo još jednom izvukla iz ponora. ČSSR je poveo 2:0 (Svehlik 8, Dobias 25), no Njemačka je golovima Mullera (28) i Holzenbeina (89) izborila produžetke.
Kako više nije bilo pogodaka europski prvak je prvi put odlučen udarcima s bijele točke. Prvi promašaj dogodio se u četvrtoj seriji kad je Ulli Höness prebacio gol, a potom je Antonin Panenka prevario Maiera lobom po sredini gola i tako se upisao u nogometnu povijest.
EP JUGOSLAVIJA – 1976.
Broj sudionika: 4 (Nizozemska, ČSSR, Jugoslavija, SR Njemačka)
Polufinale: ČSSR - Nizozemska 3:1 produžetak (1:1), SR Njemačka - Jugoslavija 4:2 produžetak (2:2)
Za treće mjesto Nizozemska - Jugoslavija 3:2 produžetak (2:2)
FINALE: ČSSR – SR Njemačka 5:3 kazneni udarci (2:2)
PRVAK: ČSSR
Najbolji strijelac: 4 - Dieter Muller (Njem)
