Joško Jeličić gostovao je u emisiji Tako dobro; s njim je Euru 2024. i kontroverznim izjavama razgovarao Radio Nacional. Jeličić je bio dio novinarske ekipe koja je za HRT pokrivala nedavno završenu europsku smotru, ali je nakon ispadanja Hrvatske u grupnoj fazi odlučio prestati gostovati.

'Ja sam to što jesam'

Međutim, prije toga je podigao puno prašine s neumjesnim, na momente otvoreno ksenofobnim i rasističkim ispadima. Iako se HRT morao službeno očitovati i ograditi od njegovih izjava, čini se da Jeličić i dalje ne vidi gdje je pogriješio:

'Ja sam to što jesam, može mi se prigovoriti bilo što, ali ja sam autentičan. Imam emociju i živim za uspjeh svih naših sportaša. Imam svoj karakter iz Solina, stvari nazivam onako kako mislim da trebam; uvijek ono što mi je na umu, na drumu. Nemam rukavica i bit ću iskren, znam koliko vrijedim u ovom poslu', rekao je.

'Uzmi me ili ostavi'

'Znam što znači biti takav u ovom poslu, ali nažalost, mi smo tržište kakvo jesmo. Ja to ne mogu nikada monetizirati niti radim zbog materijalnog. Imam nematerijalno dobro, a to je feedback ljudi u svakodnevnom životu. Posao koji ja ili moje kolege rade ne radi se zbog financijskog dobitka, pogotovo ne velika natjecanja', dodao je.

'Takav sam kakav sam, uzmi me ili ostavi. Nemam problem s onima koji me uzmu ili me ostave. Ali, neću dopustiti da me se stigmatizira ili definira kao da sam šovinist, rasist ili nešto. Mogu biti sve, ali to nisam, niti odgajam svoju djecu na taj način niti sam ja takav', dodao je.

'Međutim, ovdje je najmanji problem nekoga hračnuti na takav način jer imaš tipkovnicu ispred sebe, ali ja mirno spavam. Ja se budim i spavam kao beba. Nikome ništa nisam dužan, volim svakog čovjeka, imam svoj identitet, znam tko sam, što sam i što želim.'

Nepalci, kolonijalizam, Afrika...

Ne bi bilo zgorega ovdje podvuči kako nitko tko problematici pristupa na iskren način ne smatra kako je Jeličić šovinist ili rasist te da tako odgaja djecu. Problem je u tome što je na državnoj televiziji rekao nekoliko šovinističkih i rasističkih stvari i onda, umjesto da se ispriča i ispravi pogrešku, to opravdao svojim osebujnim karakterom. Svatko može pogriješiti, ali neka odgovornost mora postojati.

Podsjetimo, Jeličić je izazvao aferu nakon što je pričao o Nepalcima, kolonijalizmu i slanju djece u Afriku:

'Mi nemamo brzinu, dubinu ni izolacijske igrače. Nemamo jer nam je takva genetika, a nismo bili ni kolonijalna sila. Tko je brz u Španjolskoj? Lamine Yamal i Nico Williams. Francusku neću ni spominjati, a Jérémy Doku u Belgiji. Hoćemo slati djecu u Afriku umjesto u Irsku? S obzirom na podatke Hrvatske udruge poslodavaca, projekcija je da će za dvije godine kod nas biti 400.000 Nepalaca, ovih, onih. Ne da nećemo dobiti na brzini, nego ćemo izgubiti na skok-igri.'

Osim toga, zašto mete ovakvih ispada uvijek moraju biti marginalizirane i nemoćne skupine? Mete koje su 'sigurne' - Nepalci, imigranti, Srbi, nacionalne manjine. Ne sjećamo se kada se Jeličić, ili bilo tko drugi, ovako sprdao, recimo, sa Zlatkom Dalićem i odlascima u Međugorje, HNS-om ili hrvatskim patriotizmom. Lako je oplesti po nemoćnima...