Nakon što je 35-godišnji Zagrepčanin Bruno Bošnjak doznao da je osvojio broncu u snowboardu, u disciplini banked slalom, na zaleđenoj i izuzetno zahtjevnoj stazi, s velikim osmijehom na licu je rekao:

'Presretan sam što sam se upisao u povijest hrvatskih nastupa na Zimskim paraolimpijskim igrama osvajanjem prvog odličja za svoju domovinu. Ovaj uspjeh posvećujem prije svega svojim roditeljima, trenerima i svim onima koji su vjerovali u mene. Mislim da je ovo samo početak i vjerujem da mogu ostvariti još mnogo medalja u sportu koji mi tako mnogo znači', rekao je Bruno Bošnjak.

Na snowboard dasku stao je prvi put kao 11-godišnjak

U toj zahvali roditeljima, trenerima i svima koji su vjerovali u njega krije se puno odricanja i treninga koje većina običnih smrtnika nikako ne bi mogla izdržati.

No Bruno Bošnjak je posebna priča jer se od malih nogu bavio ovim sportom, a prvi put na snowboard dasku stao je kao 11-godišnjak. Već dvije godine kasnije počeo se natjecati i tada su krenuli snovi o nastupu na Zimskim olimpijskim igrama među najboljima na svijetu. Sve je podredio tome i svakog dana sve je napornije trenirao.

Od početka bavljenja snowboardom Bošnjak je pokazivao izniman talent, a najbolje rezultate bilježio je u boardercrossu. Svakako treba reći kako je nastupio na dva svjetska juniorska i dva svjetska seniorska prvenstva. U želji da bude još bolji i da se jednog dana bori za svjetske i olimpijske medalje išao je do krajnjih granica, ali sve se preko noći ili, točnije, u sekundi promijenilo prije točno 12 godina, kada je kao jedan od naših boljih snowboardera bio na korak do plasmana na Zimske olimpijske igre u Torinu.

Težak pad na utrci i četiri godine oporavka nakon paralize

Na jednoj od kvalifikacijskih utrka pri padu je teško ozlijedio vratnu kralježnicu i u sekundi su svi dječački snovi nestali. Prvi nalazi liječnika bili su zastrašujući - Bošnjak je ostao paraliziran!

U jednoj sekundi nadarenom sportašu koji je sanjao o nastupu na Zimskim olimpijskim igrama i natjecanju s najboljim snowboarderima širom svijeta život se promijenio naglavačke. No odlučio je i u toj teškoj bitki, najtežoj u njegovom životu, izaći kao pobjednik pa je tako poslije završetka napornog i teško opisivog četverogodišnjeg oporavka uspio - prohodati.

Taman kada je počeo osjećati kako mu se vraća snaga i kada je bio sve sigurniji u treninzima na jednom od njih nezgodno je pao s bicikla i pritom su mu stradala dva kralješka. Cijeli oporavak je došao u pitanje jer su novi problemi s kralježnicom onemogućili intenzitet treninga koje je postavio ispred sebe, no niti jednog trenutka nije želio odustati. Od tog trenutka zapeo je više nego ikad kako bi izborio nastup na Zimskim paraolimpijskim igrama u Pjongčangu.

'Maštao sam da ću jednog dana nastupiti na Olimpijskim igrama'

Dječački san i želju za natjecanjem ni nesnosna bol, koju je trpio tijekom treninga, nije mogla zaustaviti. Što je sve prolazio nakon dvije teške ozljede i prve dijagnoze koja je sugerirala kako više nikada neće moći normalno hodati - samo on zna. Sva patnja i proliven znoj te bol koju je trpio vraćajući se svojoj prvoj ljubavi snowboardu isplatili su se.

'Maštao sam da ću jednog dana nastupiti na Olimpijskim igrama, a moj san je pokvarila nesreća. Sve je propalo i skoro sam otpisao tu svoju životnu želju. No sada ću nastupiti na Paraolimpijskim igrama', kazao je uoči odlaska u južnokorejski Pjongčang Bošnjak, dodavši:

'Sretan sam i ponosan što mogu predstavljati Hrvatsku na Paraolimpijskim igrama.'

O svojim problemima i posebnom načinu treninga Bošnjak često razgovara s kolegama i liječnicima. Na pitanje koja je najveća razlika u treninzima snowboarda prije i poslije nesreće iskreno kaže:

'Najvažnija razlika je u tome da su staze sada ipak malo blaže. Na Zimskim olimpijskim igrama, koje sam pratio, bilo je pravo ludilo! Sportaši su nevjerojatni, ali ja na žalost više ne mogu tako voziti. Međutim trening mi je ostao isti, čak djelomično treniram na stazi na kojoj sam bio prije nesreće', rekao je mirnim glasom Bošnjak, čija životna priča izgleda kao idealan scenarij za film.

Težak pad i nesreća nakon koje je ostao paraliziran nikada mu neće moći izaći iz glave, a na pitanje osjeća li strah kada se spusti niz snježnu padinu velikom brzinom, s osmijehom kaže:

'Sigurno da me nekada ulovi strah, naprimjer nedavno sam pao na treningu, ali trener me dobro ohrabrio i motivirao. Uglavnom me najviše pogađa to što me moje tijelo sprečava da vozim tehnikom kojim sam vozio prije nesreće, ali i ovako sam presretan. Odbijam sjediti doma – sport je moj životni put', poslao je jasnu poruku Bošnjak, rođeni pobjednik i sportaš kakav se rijetko viđa.

U drugoj vožnji na ZPOI išao je na sve ili ništa

Da se naporan trening isplatio, dokaz je i prva povijesna medalja na Zimskim paraolimpijskim igrama u Pjongčangu. Usprkos najavama kako će netko od hrvatskih predstavnika teško do medalje, 35-godišnji Zagrepčanin Bruno Bošnjak nije se s time slagao. Sa stilom je na dasci koja mu je promijenila život stigao u cilj s visoko podignutim rukama i širokim osmijehom na licu. Slika je to koja će mu zauvijek ostati urezana u sjećanje.

Među prvima je Bruni Bošnjaku čestitku uputio i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković te mu je napisao vrlo emotivnu poruku:

'Sve nas u domovini razveselila je vijest o brončanoj medalji za izvrstan nastup u parasnowboardingu u disciplini banked slalom u dalekom Pjongčangu. Vaš uspjeh pokazuje da ljubav, upornost i hrabro srce ne poznaju barijere. Uvjeren da je ovaj rezultat tek početak i da ćete osvojiti još puno medalja za Hrvatsku, čestitam Vam u ime Vlade Republike Hrvatske i svoje osobno.'

I sam Bošnjak nakon utrke rekao je kako je na ledenoj i vrlo zahtjevnoj stazi 'nekoliko puta zaplesao' te je u drugoj vožnji odlučio riskirati.

'U prvoj vožnji dobio sam samopouzdanje, više sam se posvetio liniji i gledao gdje mogu ubrzati. Ovog puta išao sam na sve ili ništa. Dobro je bilo i vjerujem da bih mogao još malo poboljšati rezultat.'

Ta izjava dovoljno govori o tome koliko je želio tu medalju, ali i koliko mu je stalo da ostvari dječački san. Strah je kod Bošnjaka, kada je stigao na korak do medalje, očito bio nepoznat pojam. Odlučio se spustiti po snježnoj i strmoj stazi kao nekada, u vrijeme kada je bio potpuno zdrav i kada je želio ući u elitu. No sudbina se poigrala s njime i stigao je do trona puno težim putem te većina vrhunskih sportaša, da se našla u ovakvoj situaciji, sigurno ne bi imala snage i volje proći sve kroz što je on prošao.

Novi hrvatski heroj za sva će vremena ostati zlatnim, a ne brončanim slovima upisan u povijest našeg sporta.