Malo je tenisača koji se mogu pohvaliti profesionalnim igranjem i u petom desetljeću života, a od ovog četvrtka među njima je i Ivo Karlović.

Osvajač 8 ATP titula, rekorder po broju as servisa i čovjek koji se može pohvaliti onom legendarnom pobjedom protiv prvog igrača svijeta i branitelja naslova Lleytona Hewitta kojim je otvoren Wimbledon 2003. godine.

No, nije sve bilo tako jednostavno u njegovom životu. Za službenu stranicu ATP-a otkrio je kako je od samog početka imao problema kako financirati svoju karijeru, a za vrijeme rata nije imao gdje trenirati.

'Čak i kad je postalo sigurnije potkraj rata, tenis je bio sve skuplji. Čekao bih do večernjih sati da se tereni isprazne, jer bilo je to jedino vrijeme kad sam mogao trenirati. Nisam imao s kim igrati pa sam satima samo servirao. Pretpostavljam da to objašnjava neke stvari,' priznao je Ivo Karlović koji je na početku svojih dvadesetih bio daleko od najboljih tenisača svijeta i bio blizu da odustane od karijere:

'Nisam se mogao probiti do Top 100 sve dok nisam imao 24 godine i bilo je trenutaka kad nisam vidio izlaza. Bilo je teško preživljavati, igrao sam klupske mečeve po Hrvatskoj, Sloveniji i Njemačkoj između turnira da bi zaradio novac i mogao dalje putovati. Nije mi smetalo što nisam imao novaca i što ne mogu noćiti u hotelima samog turnira. Bio sam spreman učiniti što treba da mogu živjeti kao profesionalni tenisač.'

Kad su počele velike pobjede i osvojeni turniri, uslijedio je novi šok. Prije šest godina Karlovića je pogodio encefalitis iliti upala mozga, što mu je umalo uništilo karijeru.

'Bilo je dana kad sam se probudio i pomislio, dobro je što sam još živ. No, glavobolje su bile sve gore. Došlo je do trenutka kad su postale nepodnošljive, gotovo da sam htio umrijeti kako bi stale. Kad sam kasnije izašao iz bolnice, bio sam drukčiji čovjek, shvatio što je važno u životu. Sve mi je bilo jasnije i znao sam da je tenis ono što najviše volim.'

Iako je prošle sezone pao na ljestvici i činilo se izgubio motivaciju, uspio se na manjim turnirima vratiti u život i u 2019. godini ponovo blista na ATP razini.

'Postavio sam si cilj: želim igrati Australian Open. Ako ne uspijem, umirovit ću se. Uspio sam u tome. Danas sam napunio 40 godina i još uvijek mi ide prilično dobro. Sretan sam što mogu igrati tenis na visokom nivou. Čim nešto dobro napravim počinju spominjati Jimmyja Connorsa i Kena Rosewalla. Iako se radi o pitanju godina, svejedno mi je to super. Ne osjećam se slabiji niti sporiji nego kad sam imao 38. Zašto onda ne nastaviti?', zaključio je Div sa Šalate kojeg zasigurno nitko neće htjeti za protivnika u Wimbledonu ove godine, bez obzira na njegovu dob...