Hrvatska je nakon 16 godina opet u finalu svjetskog rukometnog prvenstva. Doduše, postoji mala razlika, jer te 2009. finale se igralo u Zagrebu, a sada će nakon polufinalne pobjede u hrvatskoj metropoli, po zlato ići u Oslu.

I što je još drugačije, u nedjeljnom finalu neće biti Francuza.

A kako je ovaj veličanstveni uspjeh doživio jedan od sudionika velikih rukometnih slavlja, legendarni Blaženko Lacković.

'Nema što, moramo ići samo polako, korak po korak (ha, ha). I mislim da nemam što puno reći, nego svaka čast na srcu, svaka čast na borbenosti, svaka čast na fanatičnoj obrani, na kvaliteti. Ali i vjeri u to da se može. Igrali smo moćno, brzo, jako. Utakmica je bila kao san snova. Mislim da smo ih držali na odstojanju, da nam se nisu mogli približiti, imali smo rješenja', počeo je Lacković ovu analizu za tportal.

Doduše, ne iz Zagreba, gdje bi sigurno bio, već iz Španjolske, gdje se nalazi s klubom na pripremama.

'Prvo smo odlično krenuli vanjskim šutovima, kasnije je bilo malo mučenja, ali zato smo ih kasnije u obrani 'spojili' i tu smo ih zadržali. Možemo biti svi ponosni na ovu ekipu, ponosni na što su napravili i jedva čekam nedjelju. S time da trebamo vidjeti protiv koga ćemo tamo uopće igrati'.

Jeste li se možda malo uplašili u trenucima kada su Francuzi došli na dostižnih '-3'?

'Iskreno, nisam vidio ništa kod Francuza što bi moglo prelomiti utakmicu. Toliko smo ih dobro držali. Nisam vidio ni jednog 'game changera'. Baš nikog. Niti su rješavali s crte, niti su vanjski igrači pogađali, nisu imali kontru, nisu imali golmane. Ništa nisu imali. Svuda smo dominirali, za sve smo se spremili. I imam dojam, iako je rukomet brz, može se dogoditi svašta, ali u ovakvoj utakmici, da se igralo tri dana, ne bi nas pobijedili'. Nema šanse'.

Podsjeća li vas ovo na 2003. godinu?

'Ma nema 2003, sad smo u 2025. godini. Neka dečki uživaju, predivno je. Euforija je tako treba i biti, ali mislim da će se već u petak sve slegnuti. Treba pogledati utakmicu koja će odrediti protivnika u finalu. I treba i vjerovati da možemo napraviti i taj zadnji korak. Ovo je nova generacija, generacija 2025., ludilo, ovo je njihovo vrijeme'.

Očito Dagur Sigurdsson zna prenijeti svoj mir na igrače?

'Ne znam koja je tajna. On ima svoju kvalitetu, oni imaju svoju kvalitetu. Ali tu je doza svega, kvalitete, pripreme, sreće. U sportu mora biti miks svega. Ali prije svega, srce je bilo ogromno. Kada bi nacrtao jedno veliko srce, u njemu bi mogao napisati sve te kvalitete. Mislim da je srce pobijedilo sve. Sigurno je i Arena nosila igrače. Nažalost, nisam bio tamo. Ali znam kakva je atmosfera'.

Idete u Oslo?

'Ne znam. U subotu se kasno vraćamo iz Španjolske, tako da nisam siguran hoću li stići. Ali da ću navijati, hoću', završio je Blaženko Lacković.