Posebna je ljubav između Bad Blue Boysa i Kujtima Shale, danas 57-godišnjaka, koji je u samo dvije sezone noseći dres s Dinamovim grbom postao jedan od njihovih najvećih ljubimaca.

I zato se rado javio kako bi se dotaknuli te 'ljubavi'. Ipak, nije moglo bez onih uvodnih riječi, gdje je, čime se bavi. Jer nakon igračke karijere okrenuo se trenerskom poslu. Radio je u Njemačkoj, bio i prvi izbornik kosovske nogometne reprezentacije. A danas?

'Dosta mi je nogometa, to nije ono što smo mi nekad igrali. Jer igrali smo nogomet iz ljubavi, to je bila strast. Na početku, kada sam počinjao karijeru, nisam uopće razmišljao da ću uz nogomet zaraditi novac. Jedini san u tom trenutku bio mi je zaigrati za neki veliki klub, Dinamo, Hajduk, Partizan... I da ću zabiti gol i slaviti ga s navijačima. To je bila poanta, a danas je nogomet samo - lova', pomalo nostalgično, ili čak bolje rečeno, razočarano, rekao je za tportal Kujtim Shala, koji se javio iz njemačkog Mannheima.

'Ako imaš novac, možeš uspjeti. Danas s lovom možeš napraviti igrača. Nogometaši gledaju svoj samo svoj image, kakvu će tetovažu imati, kakve će kopačke nositi i hoće li na njima biti ime djeteta ili žene. Toga nije bilo kada smo mi igrali nogomet, razmišljali smo samo kako nadmudriti protivnika'.

Takav pristup nogometu najbolje osjete navijači, pa ste valjda zato i uspjeli tako kupiti Bad Blue Boyse? Samo za podsjetnik, za Dinamo ste igrali od 1989. do 1991. godine, u vrijeme raspada bivše države, a iako je (bio) Kosovar prihvatio je poziv te je igrao i za hrvatsku reprezentaciju. U povijesnoj utakmici 17. listopada 1990. godine, protiv SAD-a.

'Tako je, jer igrao sam nogomet s puno strasti i ljubavi. Danas igrači mijenjaju klubove svake sezone, pa u svakom klubu ljube grb, danas Dinama, sutra nekog drugog... Ja to ne bi mogao. Ja sam igrao u Prištini, pa jednu sezonu u Partizanu, ali gdje god sam kasnije igrao, uvijek sam govorio da sam najveću i jedinu ljubav doživio od Bad Blue Boysa. Jer možeš 'fulirati' svakoga, ali ne i navijače. Oni to osjete, kada igrač na 100 'na sat'.

Boyse ste kupili već u svojoj prvoj utakmici, zabivši gol Hajduku?

'Vjerujem da je i to ubrzalo naš odnos. S time da moram priznati kako uopće nisam očekivao da ću igrati tu utakmicu. Taman sam odslužio vojni rok, jer u petak sam se skinuo iz uniforme, a utakmica je bila već za vikend. I kaže mi trener Josip Kuže - 'Počinješ'. Ja ga pitam, 'Pa kako to mislite, šefe?' I onda mi još da dres s brojem 10, koji je bio Bobanov. A onda mi Kuže još kaže, 'Boban će biti na klupi'. I ja si mislim, pa kud baš u takvoj utakmici, ja kao debitant umjesto Bobana? Ali znao sam da ću ginuti na terenu. Ispalo je najbolje za mene, jer zabio sam gol a onda sam išao slaviti s Bad Blue Boysima (op.a pretrčao je cijeli stadion, jer zabio je na južnoj strani te stigao pod sjever). Iskreno, ne sjećam se je li netko prije mene to napravio, eventualnu tek Zvone, a jednom mislim i Šuker, ali to je meni postalo normalno'.

Svoje ste proslave plaćali žutim kartonima?

'Da, pa me je svaki put pokojni Vlatko Marković upozoravao da ne skidam dres. Ali ja to jednostavno nisam mogao obuzati. I kada god bi dobio žuti karton, Marković me kaznio uzevši mi nešto novca. Ali nema veze, meni je to bio poseban osjećaj'.

Dinamo večeras igra protiv Rapida. I pod imperativom je pobjede?

'Znam da Dinamo u prvoj utakmici i nije izgledao baš sjajno, odnosno da je poražen. No, nadam se da će Dinamo večeras razbiti Rapid. Dinamo ima dobru momčad, i tako se treba postaviti na terenu, kao favorit. No, mi to možemo sada pričati iz perspektive navijača. Pitanje je kako se igrači osjećaju. Ja znam da smo mi uvijek prije velikih utakmica imali posebne razgovore, hrabrili se. I znali smo da ćemo u svakoj utakmici 'poginuti', dati svoj maksimum. I baš sa Zvonom (op.a. Bobanom) uvijek sam posebno pričao, kako ćemo 'ginuti za pobjedu', a tako je i u najvećim derbijima uglavnom i bilo. Uvijek daš 'gas', a ako ne znaš igrati, znaš se tuči, boriti, trčati.. Tu ne smije biti nikakvog popusta'.

Možda bi i vaš dolazak, posebno među Boyse, bio dodatna inspiracija.

'Ma, nisu vremena više za putovanje. Istina, cijepljen jesam, ali sada sam se skrasio ovdje, nisam baš od putovanja. Želim biti uz obitelj. 20-tak godina sam se non-stop pakirao, više nisam u tom filmu'.

Sada stariji sin Andis (32) ide vašim stopama?

'Ma, ne ide. Igra za Chemnitzer. Ili bolje rečeno, sada sjedi na klupi. Jer došao je novi trener, koji je čak i mlađi od njega, jer sada je to trend u Njemačkoj, i doveo je neke svoje igrače. Ali problem je u Andisu, koji je više na mamu, miran, tih i šutljiv, koji se ne želi s nikim ni porječkati. Znate, ja sam znao 'jeb.. mater' i Kobešćaku, i Markoviću. Napucao bi i kantu s vodom, ako bi bilo nešto mimo moje volje. Imao sam tu potrebnu sportsku drskost. Naravno, poslije sam se znao i ispričati. Jedino nisam psovao Kužea nikada, jer on je bio gospodin, nije me nikada provocirao. A to sam očekivao i od svoga sina, da bude drzak na mene, jer za uspjeh u sportu trebaš biti i takav'.

Priznao nam je Shala da se povremeno čuje s igračima iz svoje generacije, poput Vjeke Škrinjara, Zvone Bobana... Kad god može, odazove se na druženja, ali kaže ne - želi se nikome nametati.

'Koliko god su me u nekim krajevima prije mrzili, jer ipak sam bio s Kosova, potom i igrao za Dinamo, sada mogu doći bilo gdje i svi me respektiraju. Osim toga, nekad sam zaradio milijune, sada ih više nemam, ali nikome ne dugujem i mogu čista obraza doći bilo gdje i reći svakome 'Dobar dan...'. Neki to baš i ne mogu'.

Baš kao što mnogi neće imati ovakav respekt od Bad Blue Boysa. I zato im je Kujtim Shala jasno poručio.

'Sretan vam rođendan, Bad Blue Boysi su bili i ostali srce Dinama, njegov 12. igrač'.