U njegovo je vrijeme Real Madrid, nakon 32 godine posta, osvojio svoju sedmu Ligu prvaka, a dvije godine kasnije dodao je i osmu. No njegov mandat na mjestu predsjednika kluba obilježile su i brojne kontroverze, nemiri u svlačionici i česte promjene trenera.

Životna priča legendarnog predsjednika Real Madrida Lorenza Sanza prepuna je kontroverzi i zanimljivih podataka. Naime osim Real Madrida imao je veze s drugim klubovima.

'Danas se sjećamo Lorenza Sanza, žrtve ove tragedije, koji nam je, nakon 32 godine dugog čekanja, donio toliko željenu sedmu titulu Lige prvaka. Madridisti će ga uvijek pamtiti kao predsjednika koji nam je 20. svibnja 1998. u Amsterdamu donio toliko sreće. Osvojili smo Septimu. Dvije godine kasnije, 2000. godine u Parizu, stigla je i Octava, čime se Real Madrid definitivno vratio na mjesto koje mu pripada u povijesti. Tijekom pet godina njegova mandata Real Madrid je ponovno postao veliko ime u natjecanju koje naši navijači toliko vole i to će se uvijek pamtiti.'

Upravo ovim riječima Florentino Perez oprostio se od svog prethodnika, kojega je 2000. godine pobijedio na izborima za predsjednika kluba. Obećao je organizirati prikladnu komemoraciju čim to bude moguće i izrazio sućut obitelji.

Liječio se kod kuće, nije želio opteretiti prenapregnuti bolnički sustav

Sanzov najmlađi sin, Fernando, izjavio je da je njegov otac prvih osam dana nakon pojave vrućice proveo kod kuće, pokušavajući ne opteretiti dodatno već prenapregnut bolnički sustav, da bi 17. ožujka završio u bolnici. Dijagnosticirana mu je zaraza koronavirusom i otkazivanje bubrega. Preminuo je četiri dana kasnije, 21. ožujka. Dan kasnije u bolnici je zbog koronavirusa završio i jedan od njegovih sinova, Francisco.

Iza Lorenza Sanza ostali su supruga Mari Luz, dvije kćeri, Diana i Malula, i tri sina. Najstariji, Lorenzo, bio je košarkaš koji je dvije sezone nastupao za Real Madrid. Nakon toga je, od 1998. do 2000. godine, bio sportski direktor košarkaške momčadi kluba, a koja je 2000. osvojila naslov prvaka Španjolske. Francisco Paco igrao je nogomet za B momčad Real Madrida i u drugim španjolskim klubovima, a Fernando je tri sezone bio član prve momčadi kluba, premda ne i standardni prvotimac. Finale protiv Juventusa 1998. godine i osvajanje sedmog naslova prvaka Europe promatrao je s klupe za rezerve. Upravo prema njemu Predrag Mijatović je potrčao proslaviti pobjednički gol jer mu je Fernando nekoliko dana ranije, kad su svi patili od treme, rekao da se ne brine i da će zabiti u finalu.

Kao klinac prodavao je s bakom na stadionu vodu gledateljima

Lorenzo Sanz rođen je 9. kolovoza 1943. godine u Madridu. Baka mu je radila na stadionu, prodavala je vodu gledateljima, a on bi je kao dijete pratio i gledao utakmice. Posebno je bio ponosan jer je tako uspio pogledati drugo finale Kupa prvaka 1957. godine, u kojem je Real Madrid svladao Fiorentinu 2:0. U mladosti je kao golman igrao za nekoliko madridskih klubova i došao je do treće lige, no ekonomske prilike prisilile su ga da odustane od pokušaja da se probije u vrhunski nogomet. Radio je razne poslove, između ostalog vodio je promidžbu ekstremno desne stranke Fuerza Nueva, a obogatio se u osamdesetima poslovima s nekretninama i trkaćim konjima. Na hipodromu je upoznao odvjetnika i biznismena Ramona Mendozu. Kada je Mendoza pripremao kandidaturu za predsjednika Real Madrida, tražio je od Sanza da bude dio njegove uprave, što je on prihvatio s oduševljenjem. Mendoza je bio jedini kandidat na izborima 1985. godine, a predsjednikom je ostao do 1994. Sanz je prvo bio član uprave, pa osoba zadužena za financije, da bi na kraju postao podpredsjednik kluba.

Kako je postao član Mendozine uprave

U prvoj fazi Mendozina mandata sportski rezultati kluba su se, nakon sušne prve polovice osamdesetih, znatno popravili. Legendarna La Quinta del Buitre obranila je naslov u Kupu UEFA 1986. godine i osvojila pet naslova prvaka Španjolske zaredom (1986.-1990.), a 1989. i dvostruku krunu. No izmicao im je naslov prvaka Europe. Košarkaši su tek jednom bili prvaci. Ali osvojili su dva kupa, Kup Radivoja Korača 1988. i u sezoni u kojoj je za njih igrao Dražen Petrović, 1988./89., Kup pobjednika kupova. U finalu su, uz 62 koša Dražena Petrovića, svladali nakon produžetka Snaidero iz Caserte, predvođen legendarnim Brazilcem Oscarom Schmidtom 117:113. No te sezone ostali su bez naslova prvaka Španjolske. U finalu je, kao i sezonu ranije, u pet utakmica bolja bila Barcelona uz skandalozno suđenje u zadnjoj utakmici, u kojoj je Real ostao bez cijele petorke, uključujući Dražena Petrovića, zbog pet osobnih pogrešaka.

No na prijelazu u devedesete uslijedilo je sušno razdoblje. Od 1991. do 1994. Barcelona je osvojila četiri naslova prvaka Španjolske zaredom, a Real Madrid je u dvije od te četiri sezone prosuo prednost u zadnjem kolu porazima kod Tenerifea. Sol na ranu najveći rival dodao im je osvajanjem svog prvog Kupa prvaka 1992. godine. Poštapalica navijača Barcelone u to je doba bila da je Real Madrid prvakom Europe mogao biti samo u 'crno-bijeloj eri', dok su oni prvaci 'u boji'. Košarkaška se momčad dolaskom diva iz Litve, Arvydasa Sabonisa, 1992. godine vratila na vrh Španjolske i osvojila dva uzastopna naslova, a 1995., nakon 15 godina pauze, i osmi naslov prvaka Europe. No košarka je u Real Madridu uvijek bila daleko iza nogometa po važnosti.

Novi izbor Mendoze obilježile su optužbe za korupciju

U ljeto 1995. godine Mendoza je osvojio četvrti mandat sa 700 glasova više od protukandidata Florentina Pereza. Izbore su obilježile optužbe za korupciju i loše upravljanje klubom. Na terenu su stvari izgledale dobro. Godinu ranije, 1994., u klub su došli nadareni Fernando Redondo te Michael Laudrup iz Barcelone. Uz Laudrupa je u napadu procvjetao Zamorano, prvi strijelac lige, a mlada domaća zvijezda Raul nametnuo se kao buduća klupska zvijezda. Real Madrid osvojio je prvenstvo, a posebno se pamti pobjeda nad Barcelonom 5:0.

No postajalo je sve jasnije da je klub u iznimno lošem financijskom stanju. Nakon što je Mendoza priznao koliki je stvarni dug većina članova uprave, predvođenih Sanzom, okrenula se protiv njega i u studenom 1995. godine prisilila ga na ostavku. Sanz ga je, bez održavanja izbora, naslijedio na mjestu predsjednika.

'Za razliku od Mendoze, ne mislim da je biti predsjednik Real Madrida važnije nego biti ministar u vladi, ali ispuno mi se san i ovo je jedan od najsretnijih dana u mom životu', komentirao je Sanz.

Prva sezona prošla je katastrofalno i u siječnju je s mjesta trenera smijenio Jorgea Valdana. Tri je dana momčad privremeno vodio Vincente del Bosque, da bi do kraja sezone klupu preuzeo Arsenio Iglesias.

'Cijeli svoj mandat imao sam stalne probleme s trenerima', kasnije je priznao Sanz.

U Ligi prvaka ispali su u četvrtfinalu od Juventusa, a u prvenstvu su bili tek šesti i ostali bez europskih natjecanja. Sanz je potom pokrenuo veliku rekonstrukciju momčadi. Iz kluba su među ostalima otišli Laudrup, Zamorano, Michel, Luis Enrique i Fredy Rincon. Umjesto njih, Sanz je doveo Davora Šukera, Predraga Mijatovića, Seedorfa, Roberta Carlosa, Illgnera i Panuccija, a barem neke od tih transfera financirao je vlastitim novcem. Na mjesto trenera postavio je talijanskog stručnjaka Fabija Capella. Uslijedila je velika utrka za naslov s Barcelonom u kojoj je briljirao Brazilac Ronaldo. Real Madrid preuzeo je prvo mjesto ljestvice u 14. kolu i zadržao ga do kraja. Osvojili su naslov s dva boda prednosti, a Šuker je bio prvi strijelac momčadi.

No stvari su bile daleko od idealnih. Odnos Capella i Sanza postajao je sve lošiji i nikog nije iznenadio njegov odlazak nakon osvajanja naslova. Poznati novinar Sid Lowe komentirao je kako je jedino iznenađenje bilo da su Capello i Sanz uspjeli kontrolirati svoj sukob dovoljno da klub uspije osvojiti prvenstvo. Capellovim odlaskom bili su zadovoljni i mnogi igrači. Jose Emilio Amavisca kasnije je komentirao: 'Bilo je očito da ljudi u klubu nisu u dobrim odnosima. Svakim danom odnos Capella s upravom i predsjednikom bio je sve lošiji. I nekim igračima bilo je drago kad su saznali da odlazi. Bili smo pod velikim fizičkim i psihičkim pritiskom, a očekivao je od nas da, poput njega, o nogometu mislimo 24 sata dnevno. No meni je bilo žao što je otišao. Mogao je postići velike stvari. Momčad koja je osvojila Ligu prvaka bila je praktički njegova. I sam je to rekao i bio je u pravu.'

U sljedećim sezonama dio momčadi postao je poznat kao Ferrari Boys, skupina velikih zvijezda o čijim su noćnim izlascima i drugim epizodama mediji sustavno izvještavali. Posebno su prstom upirali u Panuccija, Šukera, Karembeua i navodnog predvodnika, Seedorfa. Jedan od trenera koji su tih godina vodili momčad, John Toshack, rekao je da se pri ulasku u svlačionicu osjećao kao da ulazi u Bagdad.

Prijelazni rok obilježilo je natjecanje s Barcelonom za dovođenje Christiana Karembeua. Barcelona je pregovarala s njegovim tadašnjim klubom Sampdorijom, dok se Sanz obratio direktno igraču. Karembeu je komentirao kako igrači nisu robovi da drugi odlučuju o tome gdje će oni igrati i odlučio se za Real Madrid. Saga je danima punila novinske stupce i kontroverza se neizbježno uspoređivala s onom vezanom uz Di Stefana. Pristigao je i Fernando Morientes. Prvi trener kojem su nakon Capella u ruke dospjeli Ferrari Boys bio je Jupp Heynckes. Sanz ga je kasnije opisao kao 'previše dobrog' za Madrid.

'Svlačionica ga je pojela živog. Nije ju mogao kontrolirati pa nije mogao ni ostati, što je i sam shvatio. S tom grupom, punom zvijezda i s upravo osvojenim naslovom prvaka, bilo je iznimno teško raditi. Nije mogao nametnuti potrebnu disciplinu.' Jedan igrač sažeo je to: 'Igrači se na njega uopće nisu obazirali.'

Povijesna pobjeda i La Septima

Momčad je u prvenstvu igrala loše, završili su na tek četvrtom mjestu. U kupu su ispali u prvom kolu. No u Ligi prvaka priča je bila drukčija. Real je završio prvi u skupini s Rosenborgom, Olympiakosom i Portom. U četvrtfinalu su izbacili Bayer Leverkusen, u polufinalu branitelja naslova Borussiju Dortmund. U finalu koje je igrano u Amsterdamu Juventus je bio veliki favorit. Heynckes je rekao Sanzu da se osjeća beznadno. Fernando Sanz ovako je opisao atmosferu u danima uoči finala:

'O toj utakmici ovisila je cijela sezona, davno prije toga izgubili smo prvenstvo. Igrali smo protiv momčadi daleko bolje od nas i svima je bilo jasno koliki nas težak zadatak očekuje. Uz to, tu je bio teret povijesti, osjećaj odgovornosti koji nas je gušio. Od toga je jako teško pobjeći. Velik trenutak, pritisak, rade živci.'

No uoči utakmice i nakon njenog uvodnog dijela igrači su počeli vjerovati da mogu pobijediti. Gol za pobjedu zabio je Crnogorac Predrag Mijatović u 66. minuti. Nastupio je premda je uoči finala istegnuo mišiće lista i danima skrivao ozljedu.

'Taj se osjećaj teško može opisati riječima. S Real Madridom postao sam prvak Europe i dao sam pobjednički gol te tako ušao u povijest. Često znam reći kako se isplatilo igrati samo zbog tog gola', kazao je jednom prilikom za tportal Mijatović.

Lorenzo Sanz zadnjih dvadesetak minuta finala proveo je skriven na stadionu, daleko od ostalih VIP gostiju. Koliko su u klubu vjerovali u pobjedu, dobro govori da nitko nije ponio šampanjac za moguće slavlje. Srećom, Juventus, kojemu nakon utakmice nije bilo do šampanjca, prepustio im je svoje zalihe za slavlje u svlačionici.

'Sad mogu miran umrijeti. Imamo i jednog 'u boji'. Zvao sam već kralja da ćemo s peharom doći u palaču', izjavio je nakon pobjede Sanz. Nekoliko dana kasnije predvodio je delegaciju kluba s trofejom na grob Santiaga Bernabeua. Naslovnicu AS-a nakon finala uokvirio je i postavio u toalet.

'Kako bih mogao zaboraviti (La Septimu). Svakog jutra kad se probudim i odem obaviti to što već moram, vidim vijest o toj pobjedi.'

Prema datumu finala, 20.05.(19)98., izabrao je i svoj broj mobitela.

'Prije će svinje letjeti nad Bernabeuom...'

Real Madrid završio je sljedeće sezone kao drugi u ligi, a u četvrtfinalu Lige prvaka ispao je od Dinama iz Kijeva. Na klupi su se promijenila tri trenera. Otpisanog Heynckesa zamijenio je Jose Antonio Camacho, no on je, nakon što je shvatio da uprava neće poduprijeti njegove ideje o promjenama u momčadi, dao ostavku prije nego što je sezona uopće počela.

'Radije ću otići nakon 22 dana nego nakon tri mjeseca', izjavio je tada. Naslijedio ga je Hiddink i osvojio Interkontinentalni kup. Ali je smijenjen u veljači nakon što je kritizirao klupsku politiku potpisivanja dugih ugovora s najvećim zvijezdama, a smatrao je da su zbog dugotrajne financijske sigurnosti nezainteresirani za stalno profesionalno dokazivanje. Progovorio je i o tome da Real Madrid nema puno novca, ali zato ima puno dugova i općenito napomenuo da vođenje kluba nije u skladu s profesionalnim trendovima u nogometu.

Naslijedio ga je John Toshack te je, uz veće promjene u momčadi, počeo i sljedeću sezonu. Dio Ferrari Boysa napustio je klub, u zimu i Seedorf, a dovedeno je devet novih igrača, među njima Nicolas Anelka i Steve McManaman. Sanz je taj niz transfera nazvao 'predivnom ludošću'. No mnogi su je, uz sve veći klupski dug, a službeno se navodio gotovo tri puta niži iznos od stvarnog, smatrali samo suludom. Dio uprave pobunio se protiv Sanza, ali on je opstao na funkciji. Toshack zato uskoro više nije. Nakon što je kritizirao drugog vratara momčadi Sanz je od Toshacka tražio da povuče kritiku. Toshack, poznat po korištenju kalkova u govoru, to je odbio uz riječi: 'Prije će svinje letjeti nad Bernabeuom nego što ću povući svoje riječi.' Sljedećeg jutra Marca je na naslovnici objavila karikaturu svinje koja leti nad Bernabeuom. U atmosferi koja je bila komična koliko i farsična Sanz je smatrao da svinja predstavlja njega i najavio da će smijeniti Toshacka ako je to stvarno izjavio. Toshack je to potvrdio, kazavši: 'Tako mi Velšani govorimo.' Sanz mu je predao već natipkanu ostavku i tražio da je potpiše. Velški trener to je odbio, umjesto toga dobio je otkaz i kasnije uspješno tužio klub za novac koji mu je pripadao prema ostatku ugovora.

Gaženje Valencije i La Octava

Na klupu je potom dospio, sad već treći put, Vicente del Bosque. Sanz ga je opet vidio kao privremeno rješenje do kraja sezone, no Del Bosque je suptilnošću uspio u onome što njegovi prethodnici nisu nametanjem discipline. Guti je ubrzo komentirao: 'Lijepo je napokon igrati u atmosferi u kojoj nogometaše ne tretiraju kao zločeste školarce koje treba držati pod režimom željezne discipline.'

Na Svjetskom klupskom prvenstvu, koje je s osam klubova sudionika FIFA organizirala u Brazilu, Real je završio kao četvrti. U prvenstvu je bio peti, ali opet je osvojio Ligu prvaka, čime je sezona – spašena. Prošli su prvu skupinu, a u drugoj im je, nakon dva teška poraza od Bayerna, prolaz u nokaut fazu visio sve do zadnjeg kola. U njemu su pobijedili Rosenborg na gostovanju i prošli u četvrtfinale zbog boljeg omjera s kijevskim Dinamom. U četvrtfinalu su slavnom pobjedom na Old Traffordu izbacili Manchester United, u polufinalu Bayern. Dvije godine nakon Amsterdama u Parizu su igrali u novom finalu. Ovog puta među igračima nije bilo nervoze. Uvjerljivo su, 3:0, slavili protiv Valencije.

Izbori za predsjednika 2000. godine i ruganje Florentinu Perezu

Zatim je Sanz, uvjeren u sigurnu pobjedu, raspisao izbore u klubu. Kao protukandidat nametnuo mu se Florentino Perez. Kao i uoči izbora 1995. godine, Perez je temeljio kampanju na financijskim pitanjima. Napadao je Sanza zbog teške financijske situacije kluba i inzistirao na tome da zna kako se riješiti duga. Premda ogromno ime u španjolskom poslovnom svijetu, u nogometu je Perez bio pomalo autsajder, a Sanz je, nakon dvije osvojene Lige prvaka, bio veliki favorit za pobjedu. Da bi ga nadmašio, Perez je odlučio djelovati na nogometnom polju. Naručio je anketu među navijačima s pitanjem kojeg bi novog igrača najviše željeli u momčadi. Dobio je odgovor - Luisa Figa. Figo je u to vrijeme bio usred pregovora za novi ugovor s Barcelonom, a njegova otkupna klauzula prema aktualnom ugovoru bila je dovoljno niska da je, prema Perezovoj procjeni, Real može pokriti. Figovom agentu ponudio je ugovor prema kojemu igrač dobiva 2,4 milijuna dolara, a zauzvrat se obvezuje prijeći u Real Madrid ako Perez pobijedi i aktivira njegovu otkupnu klauzulu od Barcelone. Kada bi u tom slučaju Figo odbio to napraviti, bio bi dužan platiti Perezu nešto manje od 30 milijuna dolara kompenzacije. Budući da tada nitko nije mislio da Perez ima ikakve šanse, ponuda je izgledala kao poklon od 2,4 milijuna dolara ni za što i Figov agent je, a nije jasno je li imao jasno zeleno svjetlo Portugalca, pristao.

Perez je pustio sadržaj ugovora u medije. Također je obećao navijačima da će, ako Figo ne dođe, cijelu sezonu besplatno dolaziti na stadion. Troškove će pokriti predviđena kazna od tridesetak milijuna dolara iz ugovora. Nastao je medijski spektakl. Figo je u početku sve nijekao i tvrdio da ostaje u Barceloni. Sanz se rugao: 'Što će Perez sljedeće napraviti? Reći da će dovesti Claudiju Schiffer?' No ubrzo je postalo jasno da je ugovor stvaran i da ga zaustaviti može samo Barcelona, tada također usred predsjedničke kampanje, ako Perezu umjesto Figa plati penale i time godinu dana Realovim navijačima financira besplatan odlazak na Bernabeuu. Perez je 16. srpnja postao novi predsjednik pobijedivši s prednošću od 3000 glasova, a Figo je ubrzo proglašen najvećim izdajnikom Barcelone.

Život nakon mandata predsjednika

Sanz se još dva puta, 2004. i 2006. godine, kandidirao za predsjednika Real Madrida. No nije bio uspješan, a svakako treba reći kako je 2005. i 2006. pregovarao o kupovini Parme. Uplatio je predujam, no do isteka roka nije uplatio ostatak novca, zbog čega je cijeli posao i propao. Godine 2006. kupio je Malagu i povjerio mjesto predsjednika svome zetu Michelu Salgadu. Godine 2008. navodno je namjeravao kupiti Bari, no ni od toga nije bilo ništa. Malagu je prodao 2010. godine.

Još dok je bio predsjednik Reala širile su se glasine, koje su štetile ugledu kluba, da je pod istragama zbog nezakonitog poslovanja izvan nogometa. Od 1998. godine nekoliko je puta bio optužen, većinom vezano uz trgovinu nekretninama. U studenom 2018. godine osuđen je na tri godine zatvora i kaznu od 1,2 milijuna eura za poreznu utaju gotovo šest milijuna eura. Na presudu se žalio i proces je još bio u tijeku kada je umro.

Autor jedne od povijesnih knjiga Real Madrida na engleskom jeziku, Phil Ball, opisao je postavljanje Sanza, osobe koja je u dijelu Mendozina mandata bila zadužena za financije, na mjesto predsjednika umjesto Mendoze, smijenjenog zbog katastrofalnog financijskog vođenja kluba, pomalo čudnim izborom. Istaknuo je kako dio madridista nikad nije smatrao da je on idealan izbor za predsjednika. Nije imao osobnost, izgled, nastup i karizmu koje su u svojim predsjednicima željeli i naučili vidjeti. Financijski problemi obilježili su, uz učestalo pisanje u medijima o svim mogućim sukobima unutar kluba, i Sanzov mandat te kasnije bili jedan od razloga njegova pada. No madridisti su napokon došli do onoga čemu su dugo težili, sedmog, pa onda i osmog, naslova prvaka Europe i vratili se u vrh europskog nogometa. To će zauvijek ostati Sanzovo naslijeđe.