VAHA O SVEMU

'Maksimir je sramota za Zagreb i državu'

16.11.2010 u 12:06

Bionic
Reading

Trener Dinama Vahid Halilhodžić dao je intervju za službenu internet stranicu kluba u kojem je govorio o momčadi, maksimirskoj publici, rasizmu u Splitu, ciljevima s hrvatskim prvakom

Tri mjeseca su prošla od kada je cijenjeni stručnjak zasjeo na kormilo 'broda'. Ovo su njegovi dojmovi nakon što je u tome kratkom periodu Dinamo na pragu europskog proljeća te vodi u prvenstvu.

'Skoro sam tri mjeseca ovdje i mnogo se toga dogodilo u tom razdoblju. U šali često kažem kako mi se čini da sam ovdje tri godine, a ne tri mjeseca. Uistinu se mnogo toga dogodilo. I moji prvi dani u klubu su bili veoma dinamični, nije bilo vremena za prilagodbu. Kako god bilo, reći ću kako se nisam prevario kad sam došao u ovaj klub. Zadovoljan sam rezultatima i odnosima s ljudima u klubu, a posebno sam ponosan na svoje igrače.'

Nešto o pozitivnim pomacima u momčadi.

'Najbolji primjer za to su gostovanja u Splitu gdje su igrači pokazali potpuno drugo lice u odnosu na dosadašnja gostovanja u tom gradu. A to je bitna činjenica s obzirom da se radi o užarenom terenu na kojemu psihološki faktor ima veliku ulogu. Sve to rezultat je povjerenja između mene i igrača te svakodnevnoga rada i truda. I to je za mene velika satisfakcija. Biti trener Dinama za mene je u ovome trenutku izazov. Momčad se bori za proljeće u Europi, što desetljećima nije uspijevalo prethodnim generacijama, uspješno se bori i za naslov prvaka u domaćem prvenstvu i u Kupu, a sljedeće godine kada Dinamo obilježava svoju stotu godišnjicu, borit ćemo se i za ulazak u Ligu prvaka.'

Igrački kadar?

'Igrački kadar koji sam zatekao kad sam došao u Dinamo pokazivao je kvalitetu, a ona je još pojačana dolaskom novih igrača poput Tonela, Beqiraja i Sylvestra. Dobra je kombinacija iskusnih igrača i mladih momaka koji se tek trebaju dokazati, ali već sada pokazuju velik potencijal. S jedne strane imamo Bišćana, Tonela i Cufrea, a tu su i Sammir, zatim Vrsaljko, Badelj, Kelava... Na njima je budućnost Dinama. Borben duh prisutan je među svima njima jer u momčadi je velika konkurencija i to je dobro.'

Nije se moglo ne spomenuti rasizam u Splitu.

'Razočaran sam time što sam čuo tijekom utakmice i uistinu ne znam što je u glavama svih tih ljudi. Pa to nisu navijači, to nije ni Hrvatska... Ni mediji pa ni HNS ne bi smjeli biti indiferentni po pitanju takvih problema. Fašizam je nešto najstrašnije za društvo i za zemlju u kojoj se pojavljuje. Hrvatska se priprema za ulazak u Europu, a istovremeno smo na našim stadionima svjedoci ponašanju koje je davno trebalo biti iskorijenjeno... Protiv toga se treba boriti svim sredstvima. Mene kao čovjeka, ali i kao sportaša, takve stvari duboko pogađaju.'

U Maksimiru je i dalje malo gledatelja.

'Možda sam ja preoptimističan i preambiciozan, no volio bih da se neke stvari idu drugim tokom. Naravno da smo i igrači i ja imali pravo očekivati brojnu publiku na Maksimiru na nedavnoj utakmici sa Zadrom jer u Bruggeu smo svega par dana prije te utakmice napravili podvig i za mene su igrači ispali heroji. Stadion prepun ljudi bio bi im samo još veći vjetar u leđa. No, to je moja osobna stvar, a nakon utakmice sam ju podijelio s ostalima jer što mislim i osjećam, to ću i reći. Ali, kad govorimo o posjećenosti nemoguće je ne navesti i problem stadiona. Publika zaslužuje komfor tijekom gledanja utakmice. Možemo mi pričati kojekakve priče i izvlačiti se, no to je činjenica koju nitko u svijetu sporta ne može zanemariti. Prava je šteta, zapravo sramota, da grad Zagreb nema pošten stadion. Sramota je to i za državu koja se ponosi svojom reprezentacijom koja ju je proslavila u cijelome svijetu i koja je zaslužila bolji tretman. To je uistinu frustrirajuće, a posebno za Zagrepčane koji to ruglo gledaju već godinama, a sve to vrijeme priželjkuju bolji ugođaj, kakav i zaslužuju.'

O Zagrebi kao gradu dojmovi su ljepši.

'Zagreb je veoma lijep grad, ima mnogo finih mjesta, no nažalost, nemam puno vremena za razgledavanje. Ponekad s prijateljima odem u neki restoran, a bio sam nekoliko puta i u kazalištu, u koje volim često otići. To je zasad sve. Htio bih bolje upoznati i Novi Zagreb, no eto, morat ću još pričekati. U svakom slučaju, emocionalno sam vezan uz ovaj grad jer tu mi se rodila i kći, u Petrovoj bolnici. Dolazak u Zagreb samo me podsjetio na sve te lijepe trenutke iz prošlosti koji me vežu uz ovaj grad.'