Nakon što se zagrebački Dinamo porazom od rumunjske Astre oprostio od Europe krenule su priče što je potrebno klubu iz Maksimira kako bi napokon, nakon 1970. godine, dočekao europsko proljeće. Trebaju li odustati od dovođenja stranaca ili nastaviti s tom politikom? Trebaju li se okrenuti mladim igračima i njihovom razvoju? Koji je pravi put za Dinamo? Trebaju li već sada krenuti u gradnju ekipe za novu sezonu? Kako ona treba izgledati?
Na našem portalu Tribina.hr - interaktivnom web communityju – Losovius je napisao analizu u kojoj kaže:
Europski Dinamo može nastati za 200 dana!
U moru toga što se opravdano spočitava Zdravku Mamiću, vjerujem da mu se jedna stvar ipak neopravdano spočitava, barem od ove sezone. To je da se politika transfera kluba vrši na način da si on sam puni džepove, da igrači prerano odlaze a momčad se nepotrebno mijenja. Ove godine ne samo da nije tako (otišao je Halilović, kojeg se nije moglo zadržati), nego i strana pojačanja koja su dovedena su mahom igrači za koje se vjerovalo da će poboljšati igru, a ne biti eksponat za kasniju, potencijalno unosniju prodaju.
Za to postoji dovoljno dokaza; Soudani je sigurno najviše vrijedio poslije SP-a pa je i dalje u momčadi, Machado je doveden kao ime koje ima svoj renome, ali s 28 godina teško je vjerovati da ga se može unosnije prodati s recimo 30. Slično vrijedi i za Sigalija, Vukojevića te Eduarda. Od mlađih pojačanja tu su Wilson i Henriquez, oba na posudbi, tako da i tu još treba vidjeti ima li Dinamo ikakve šanse doći do neke love. Stoga, iskreno vjerujem da je ovogodišnji Dinamo planski napravljen kako bi postigao europski rezultat, te da su iz kluba bez 'fige u džepu' vjerovali kako je to moguće. Uostalom, i ova je sezona pokazala da momčadi s puno slabijim igračkim kadrom mogu napraviti dosta toga.
Sve je to bio dio novog desetljetnog plana koji glasi - osam od deset Liga prvaka u 10 godina! Plan je krenuo loše, a iako će mnogi reći kako stvari mogu biti bolje samo ako postojeća Uprava ode ili raspiše izbore, neke stvari su strogo stručne i nogometne te više nego vidljive. Stoga, ako Dinamovi čelnici doista misle realno ostvariti taj plan, moraju povući neke poteze i moraju ih povući sada, ukoliko ne žele slijedeće godine ponovo 'vidjeti svisca' te se vrtiti u jednoj, zapravo stalno-ponavljajućoj sezoni.
Tri stvari se trebaju napraviti odmah, a sve su stvar struke:
Uposliti novog sportskog direktora. Rješenje postoji!
Zoran Mamić je osoba odgovorna za dovođenje igrača i općenito kreiranje sportskog dijela poslovne politike. Nakon što taj posao radi već neko vrijeme očito je da nije producirao željene rezultate. Bilo je i solidnih pojačanja, ali ona su redom ili rezultat preporuka Danka Đikića (Soudani, Pinto…) ili rezultat dobrih odnosa s Bayerom iz Leverkusena (Fernandes). Dinamo je preko ljeta imao priliku u svoje redove dovesti Rafika Hallichea (nuđen im je bez odštete za relativno malu plaću), čovjeka koji je bio i kapetan Alžira tijekom Svjetskog prvenstva, ali su optirali za Sigalija u obrani na Zokijevo inzistiranje. Takvih je poteza bilo još, ali nije to zapravo glavni grijeh Mamića kao sportskog direktora.
Njegov glavni grijeh je nedostatak stabilnosti i sportske ideje općenito. Ukratko, nedostatak strukture, a to se najbolje vidi po mnogim nesigurnostima koje se onda pretoče i na teren. Rješenje postoji, i ono je vrlo blizu – Zlatko Zahovič! On je već nekoliko puta skoro otišao iz Maribora, a ove je sezone postigao apsolutni plafon s tom momčadi. Sada može samo prema dolje, pa je pravo vrijeme da 'potraži nove izazove'. On je konfliktan čovjek i pomalo control-freak, ali takav vjerojatno treba Dinamu, pogotovo u situaciji poput ove. Zahovič- bi dobio značajno veću plaću nego u Mariboru, značajno veći budžet, klub koji može dovesti daleko bolja imena i sve uvjete da napravi veći iskorak nego s Mariborom. Uvjet da on dođe je da se dobar dio ovlasti prebaci na njega, točnije gotovo sve ovlasti struke, ali takav je čovjek Dinamu potreban!
Uposliti novog trenera. Rješenje postoji!
Možda i nehotice, ali u moru kritika, od kojih su neke čak i neukusne, Zoki Mamić vjerojatno nije niti svjestan da je najveću negativnu kritiku dao sam sebi. Učinio je to poslije zagrebačke utakmice protiv RB Salzburga, kada je izjavio da 'ne zna zašto se njegovi igrači boje na terenu (pošto su puno bolji na treninzima), te da ne zna kako to popraviti'. Sama ta izjava već je dovoljno za ostavku! Prvi zadatak trener je da izgradi natjecateljski duh u momčadi, tj. da stvori ekipu koja se podiže kako izazovi rastu, a ne koja pada kada se pojave prve prepreke. To također znači, iako to nitko neće reći, da igrači zapravo uopće ne vjeruju treneru.
Po strani sve taktičke svinjarije, od razlomljenih linija do nesuvislog markiranja i suludih ofsajd-zamki, ovoj momčadi Dinama je ove godine u Europi (slično zapravo kao i prošle) nedostajala struktura, ono nešto što razlikuje profesionalne-natjecateljske momčadi od onih koje to nisu. Vidjelo se to primjerice odlično tijekom utakmice Maribor-Chelsea, u kojoj su se natjecale jedna momčad koja vrijedi 500 milijuna eura i druga koja ne vrijedi niti 50. I vidjelo se koja ima bolje igrače, ali ova druga se natjecala i znala što želi na terenu. Slično se može vidjeti i kod Rijeke – to je momčad koja se u svakom trenutku natječe sa svojim protivnikom na terenu, neovisno o tome tko je s druge strane.
Zato Zoran Mamić ne može biti trener Dinama, jer nije ekipi ugradio onaj temelj koji je potreban kako bi momčad uopće mogla igrati europske utakmice protiv sebi-sličnih ili malo kvalitetnijih protivnika (poput RB-a). Idealno je rješenje trener-stranac koji traži afirmaciju i mlad je. Mora biti na početku karijere kako bi imao motivaciju raditi u Dinamu, mora već imati neki rezultat iza sebe kako ne bi bio 'mačak u vreći' i mora htjeti doći na barem srednji period od tri godine. Ovako iz glave, netko poput Gianfranca Zole, koji je dosad vodio West Ham (jedne su sezone igrali sjajno) i Watford, a sigurno bi mu Dinamo dobro došao kao odskočna daska. Ako je Reji to mogao biti Hajduk, nema razloga da Zoli to ne bude Dinamo, za recimo, njegov voljeni Napoli. Ne mora to biti konkretno Zola, ali mora biti netko toga tipa.
Izgraditi izbalansiranu momčad. Rješenje postoji!
Nogomet je igra u kojoj ćete više platiti zbog vaše najslabije karike nego profitirati zbog vaše najjače. Dinamo je ove godine u Europi, osim prije spomenutog momčadskog razloga, jako patio zbog svoje obrane i limitiranosti pojedinaca u njoj, posebno Joea Šimunića. Od centra prema naprijed su tu redom igrači s kojima bi se vjerujem dalo, uz pravu stručnu politiku, doći do kakvih pet bodova u Ligi prvaka, ali obrana mora na remont.
Dinamo sada ima dugu zimsku pauzu i onda ligaško proljeće, dovoljno vremena kako bi se to sve napravilo i uigrali. Kako točno, besprijekorno je napisao Mac, pa neću ponavljati.
S obzirom na trenutačnu situaciju u i oko kluba, ne znam da li bi ove strogo sportske promjene bile dovoljne da se napravi neki rezultat, ali bi u svakom slučaju maksimizirale šanse. Da bi se one provele, Dinamovo vodstvo, usko gledano Zdravko Mamić morao bi se odreći velikog dijela vlastitog ega i dati drugima (sportskom direktoru i treneru) da vode kolo. Ništa dosad nije dalo naslutiti da je to sposoban napraviti, ali to je cijena za početak izgradnje neke uspješne priče. A možda čak ni to nije dovoljno…
