Zamjeraju mu, piše bivši reprezentativac Mario Stanić na portalu igraliste.hr, što nije iskoristio svoj položaj i sve ove godine nije govorio o problemima hrvatskog nogometa. Konstatiraju da je umjesto rješavanja tih problema zabio glavu u pijesak kao i većina njegovih suigrača (čast izuzecima). Svojom pasivnošću je podržao sve ono što HNS godinama radi. Zamjeraju mu što je sudjelovao u stvaranju repke i atmosfere oko repke, pa eto sad nek igra i uživa u tom okruženju.

Za kraj mu savjetuju da Hajduk ne uzima u usta, jer nije toga dostojan i usput poručuju njemu, ali i svima nama da će dobiti rat protiv HNS-a.

Bogata optužnica, nema šta!!! Pitam se jesu li mogli još šta dodati ili je ovo sve?

Evo ja se neću praviti blesav i bježati od odgovornosti. Neću zabiti glavu u pijesak, iako mi je to omiljena disciplina kao i većini Hrvata. Neću se kriti iza čopora iako sam treniran da tako radim i govorim. Pobijedit ću pasivnost u sebi koja me savjetuje da gledam svoja posla.

Ja sam isto sudjelovao u stvaranju repke i atmosfere oko repke, pa si dajem za pravo da donekle obranim dostojanstvo i čast kapetana reprezentacije. Ja se usudim spomenuti Hajduk, iako možda nisam toga dostojan. Sve vas koji stojite iza ovoga pisma lijepo molim da sljedeći put prilikom oglašavanja dobro povedete računa o vjetru koji puše. Barem vi trebate nešto znati o ruži vjetrova i utjecaju meteoropatije na ljudsku psihu. Nisam siguran, ali kažu da u stara vremena u Dubrovačkoj Republici nijedna odluka nije donesena za vrijeme južine, čak se nisu ni sastajali - uzimali bi slobodne dane dokle god ne bi okrenulo na buru.

Kao što vidite, ja preuzimam odgovornost, ali pokušavam u isto vrijeme razumjeti ovaj vaš čin. Po mome skromnom sudu samo pod utjecajem južine mogle su nastati onakve optužbe. Kad jugo dere, sve se brzo zaboravi. Na površinu izlaze naše tamnije strane i svi strahovi. Orkanski jugo napravi takav kaos u glavi da se sve živo pomiješa. Kruške, jabuke, pomidore i kukumari, sve se stavi u istu teću i to se valjda dogodilo upravo vama.

Pitam se šta će biti sljedeće?

Pitam se kako ste tako lako i brzo zaboravili sve ono dobroga što je Srna napravio za vaš Hajduk. Izgleda da je on igrao od svoje petnaeste godine za neki drugi Hajduk.

Prošla je južina, pa valjda morate i vi preuzeti neku odgovornost. Zapitate li se ikada po laganom burinu tko je taj koji bi nam valjao? Ima li itko u Hrvatskoj tko bi mogao ispuniti vaše a i naše norme? Šta je po vama trebao Srna napraviti? Možda štrajkati glađu ili razapeti šator? Nije dovoljno to što uklizava, centrira, dribla, dodaje i bori se… jebo to… to može svatko.

Kad već prozivate zašto ne krenete redom? Nije Srna jedini igrač Hajduka koji je stvarao reprezentaciju i atmosferu o kojoj vi govorite. Bilo je tu puno utjecajnijih ljudi. Ako vam ih krenem nabrajati, trebat će mi puno prostora i vremena. Uostalom, vi to znate bolje od mene. Nije li licemjerno odapeti strijelu u jednu metu kad znamo da smo svi donekle odgovorni za stanje i ovu atmosferu?!

Svi se kriju iza nekih interesa, a ja jednostavno ne mogu vidjeti vaš interes u omalovažavanju Darija Srne.

Što ste zapravo očekivali od njega i što očekujete od drugih reprezentativaca? Da možda postave ultimatum HNS-u? Da bojkotiraju i ugase jedino svjetlo u tunelu hrvatskog nogometa. Da oni okončaju vaš i naš rat?

Znam...

Sramota je to što se Split zaobilazi.
Sramota je što se vise puta igralo u Londonu nego u Splitu.
Sramota je što Hajduk nema svoga predstavnika u izvrsnom odboru HNS-a.
Sramotan je zakon o sportu koji igrače tretira kao samostalne obrtnike.
Sramota je što je većina igrača pod blokadom.
Sramota je da se ne igra derbi.
Sramota je zapaliti automobil hrvatske policije.
Sramota je što su tribine HN lige prazne.
Sramota je što vaš i naš klub nije bio dugi niz godina prvak.
Sramotni su povici sa tribina.
Sramota je zviždati tijekom izvođenja himne neke druge nacionalne reprezentacije.
Sramota je što se utišalo srce hajdučko i što rijetki imaju hrabrosti zamjeriti se Torcidi.
Sramota je da se uprava Hajduka nije javno očitovala i osudila ovaj vaš istup.
Sramota je što uprava Hajduka zabija glavu u pijesak i bježi od odgovornosti.
Sramota je što čast i ponos imaju svoju cijenu.

Kao što vidite, sramotu možemo izvoziti na tone i bili bi strahovito prepoznatljivi u svijetu po tom pitanju.

Sramota je da moram uopće o ovome pisati.

P.S. Kad se konji tuku, magarad najebe.