Duhovita je to bila igra riječi na onu famoznu izjavu liverpulskog Faraona, a koja je u studenome zaledila navijače u gradu Beatlesa, kad je nakon dva gola zabijena Southamptonu na pitanje o ostanku ispalio da se osjeća 'više vani nego unutra'. Iz uprave kluba stalno su stizale umirujuće vijesti, ali pregovori su se otegli i sada je konačno sklopljen deal.

U međuvremenu su izašli različiti detalji o ugovoru kojim će se Salahova vjernost Liverpoolu produžiti na ukupno deset godina. Recimo, prilično je općeprihvaćena informacija da je Mo odbio ponudu od 500 milijuna eura s Arapskog poluotoka, ali je zato ostao drugi najbolje plaćeni igrač Premiershipa (iza Erlinga Haalanda) s osnovnom tjednom plaćom od vrtoglavih 350 tisuća funti, što s bonusima i sponzorstvima naraste i do milijun funti. To ga čini najbolje plaćenim igračem u povijesti Liverpoola. Nije loše za 33-godišnjaka.

Mediji su objavili i da su pregovori potrajali duže od očekivanog zbog tvrdoće Salahova menadžera Ramija Abasa, odvjetnika iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. On je Liverpoolove emisare namučio još 2017., kad su se tek trudili dovesti egipatsku senzaciju u svoje redove.

Kloppov odlazak prošao bezbolno

No novi sportski direktor Richard Hughes sada može biti itekako zadovoljan jer je odlazak Jürgena Kloppa prošao praktički bezbolno zahvaljujući dolasku sjajnog Arnea Slota. Prvo je uspio zadržati Salaha, a onda isto napraviti s kapetanom Virgilom van Dijkom.

No sada su svi fokusirani na uspjeh sa Salahom, a on igra sezonu iz snova, ulazi u klupske legende, obara rekorde i samo zbog relativnog neuspjeha u Ligi prvaka nije već kaparirao Zlatnu loptu. I sve to nakon razočaravajućeg kraja prošle sezone, obilježenog ozljedom u afričkom Kupu nacija. Golovi i asistencije stižu kao na tekućoj traci, skupio je nakon 32 utakmice već 27 golova i 18 asistencija, što je treći najbolji sezonski uspjeh otkako postoji Premier liga. Pritom, Alan Shearer i Andrew Cole postigli su svoje rekorde (svaki od njih zabilježio je u svojoj najboljoj sezoni identičan rezultat - 34 gola i 13 asistencija) kad su se u Premiershipu igrale 42 utakmice, četiri više nego danas. U svim natjecanjima Salah ove godine ima 32 gola i 22 asistencije.

Salah vjeruje da su neke od najboljih godina još uvijek pred njim

Još manje je egipatskoj zvijezdi gotova karijera, ako se nešto nepredviđeno ne dogodi. Igrači traju sve duže, pa i on sam vjeruje da su neke od najboljih godina još uvijek pred njim. Uostalom, do prošlogodišnjeg pobjednika Rodrija (28) svi osvajači Zlatne lopte u proteklom desetljeću imali su više od 30 godina. Zašto među njima ne bi bio i Salah? Još će se na Anfieldu pjevati: 'Mo Salah, Mo Salah, running down the wing'.

Mnogi zasluge za produženje Salahova ugovora pripisuju treneru Slotu, pod čijom 'vlašću' Egipćanin očito uživa igrati jer mu odgovara želja za pobjedama bez traženja izgovora i bez glumljenja skromnosti, što su sve osobine nizozemskog stručnjaka koji je preporodio momčad. Osim toga, dobrim dijelom oslobođen je defanzivnih napora i uzvratio je onako kako najbolje zna: golovima. Sad kad je Slot očito zabetonirao svoju poziciju, i Salah je raspoloženiji za osvajanje još ponekog trofeja.

Trener naprosto obožava svoju najveću zvijezdu

Važno je uzeti u obzir i to da nema nijedne lige koja može nogometašu takvog ranga pružiti više od Premiershipa, osim možda još više novca. To sigurno nije ni basnoslovno bogata Saudi Pro League, a još manje američki MLS. Drugi engleski klubovi pak nisu imali puno šansi protiv Liverpoola, jer po pravilima lige nisu smjeli sa Salahom ni pregovarati do svibnja. Treba uzeti u obzir i činjenicu da se njegova obitelj - supruga Magi te kćeri Maka i Kajan - već sasvim lijepo skrasila u Liverpoolu. Za klupsku televiziju otvoreno je ispričao da je njegova kći Maka bila najsretnija zbog ostanka jer nije htjela ostaviti školu i prijatelje.

A odnos sa Slotom je uzajaman - trener naprosto obožava svoju najveću zvijezdu.

'Svi ga uvijek promatraju samo kao igrača, ali vidim ga kao skromnog čovjeka koji vrijedno radi i ulaže puno truda da postane igrač kakav jest. I trudi se svaki dan. Postiže golove čak i ako nije u najboljem izdanju jer je mentalno vrlo jak', opisao je trener Salaha.

Liverpool si nije mogao priuštiti ostati bez njega

Ili, kako je zaključio komentator Independenta Richard Jolly: Mohamed Salah jest bio skup, ali si Liverpool nije mogao priuštiti ostati bez njega. Ipak je Egipćanin u samom vrhu najboljih igrača koje je Liverpool ikad imao, u rangu klupskih ikona poput Stevena Gerrarda, Kennyja Dalglisha ili Iana Rusha. U sljedeće dvije godine mogao bi ih sasvim potisnuti. A na početku nije baš tako izgledalo, jer Klopp nije bio sklon Salahu te 2017., kad je odlučio dovesti desno krilo - njegov prvi pick bio je Julian Brandt iz Bayer Leverkusena, a ne egipatski napadač kojeg Roma nije mogla zadržati. Srećom za Redse, u klubu su postojali ljudi koji su i Kloppa mogli uvjeriti da griješi.

Svojim igrama već do tada Salah je svakako zaslužio takvo povjerenje, a kasnije ga je višestruko potvrdio. Rođen u gradiću (ili selu, kako vam drago) Nagrigu uz deltu Nila, današnje možda i najbolje desno krilo na svijetu počeo je trenirati nogomet s 12 godina u Itihadu iz obližnjeg Basiouna, da bi dječački 'staž' nastavio u Othmasonu, a volio je govoriti da su mu uzori Ronaldo (onaj brazilski), Zinedine Zidane i Francesco Totti. U 14. godini zapazio ga je skaut Al Al Mokavlona, tada prvoligaša, današnjeg egipatskog drugoligaša. Navodno je klupski izaslanik došao vidjeti nekog drugog dječaka, ali mu je Mo zapeo za oko i odveo ga je u ozbiljan klub.

Plakao nakon svake utakmice u kojoj nije zabio

Mali Salah itekako je zapeo za nogomet jer je svakodnevno putovao tri sata do kluba i natrag zbog treninga, a godinu kasnije zapazio ga je tadašnji trener prve momčadi Mohamed Radvan i odmah priključio svojim treninzima. Bio je slabašan, pa je prolazio kroz poseban nutricionistički i trenažni program ne bi li 'nabio' tjelesnu masu. Ako ništa, nije bio podvrgnut hormonskim terapijama kao Lionel Messi.

Čim je dovoljno stasao, počeo je nastupati za prvu momčad, u sezoni 2010./11. uredno je skupljao minutažu, ali ga golovi u početku nisu išli. Njegov trener kasnije je pričao da bi plakao nakon svake utakmice u kojoj nije zabio, stalno gurajući sebe ne bi li bio bolji. Već u sljedećoj sezoni igrao je svaku utakmicu i skupio je na koncu 11 golova u 37 nastupa. No problemi su došli 'sa strane'. U veljači 2012. dogodili su se strašni neredi na stadionu u Port Saidu - navijači Al Masrija napali su suparnike iz Al Ahlija i nastao je kaos u kojem je bilo 74 mrtvih i više od 500 ranjenih. Egipatska vlada i nogometni savez prekinuli su prvenstvo, a ostatak sezone nije ni odigran.

Basel, Chelsea, Fiorentina, pa Roma

Priliku je iskoristio švicarski Basel jer je već neko vrijeme pratio Salaha i uspjeli su ga dovesti na četverogodišnji ugovor kao zamjenu za Xherdana Shaqirija. U početku se nije dobro snalazio, najviše zbog nepoznavanja jezika, no krenulo mu je. Ipak, ugovor nije odradio do kraja i poslije dvije godine prešao je u Chelsea, nakon što je s Baselom osvojio dva prvenstva Švicarske, dogurao do polufinala Europske lige i u 95 utakmica postigao 21 gol.

Chelsea je zbog Salaha bio u utrci s Liverpoolom, a što bi samo dali Redsi da su ga već tada uspjeli dobiti za odštetu od 11 milijuna funti. No londonski klub bio je brži, premda je transfer došao u pitanje nakon što je Salahu odbijen zahtjev za civilno služenje vojnog roka. Egipatske vlasti tražile su da se vrati u zemlju i odsluži vojsku, no intervencija izbornika Šavkija Gariba kod najviših predstavnika vlasti urodila je plodom i budući kralj Premiershipa mogao je na Otok.

No ta je epizoda nešto što bi Salah vjerojatno najradije zaboravio. S trenerom Joseom Mourinhom nikako nije mogao na zelenu granu, ma koliko ga Portugalac hvalio dok je trajao proces njegova dovođenja u klub. Igrao je toliko malo da nije imao pravo ni na medalju nakon što je Chelsea te godine osvojio prvenstvo i Liga kup. The Special One čak mu se javno rugao da će mu pokloniti repliku medalje. Tko zna što danas misli o svom nekadašnjem igraču.

Potpuno zanemarivanje u Londonu odvelo je Salaha u njegovu talijansku epizodu, prvo posudbom iz Chelseaja u Fiorentinu, pa vrlo brzo u Romu. Ovo drugo došlo je nakon što je Egipćanin odbio namjeru Viola da otkupe od Chelseaja njegov ugovor, na što su imali pravo. Zato je posudba nastavljena u Rimu, unatoč tužbi Fiorentine sportskom arbitražnom sudu zbog, kako su tvrdili, prekršenog ugovora o posudbi.

U Romi je Salahu očito prijalo i počeo je pokazivati ono u što se kasnije pretvorio u Liverpoolu. Nije osvojio scudetto, Juventus je pobjegao za četiri boda, no u dvije sezone - po jednu na posudbi i pod punim ugovorom - odigrao je 83 utakmice i zabio 34 gola u svim natjecanjima.

Liverpool je za njega srušio rekord

I onda je došlo ono zbog čega je Salah danas velikan: Liverpool. Stigao je 2017. kao njihov najskuplji transfer u povijesti, za 43 milijuna funti. Čak su naveli Roberta Firmina da mu ustupi svoj broj 11, a zauzvrat je dobio devetku. I odmah se isplatilo - golovi su stizali, a samo dva mjeseca nakon dolaska navijači su ga proglasili igračem mjeseca, što je bio više nego uvjerljiv znak početka velike ljubavi Copa i Faraona. I ne samo navijača, nego i nekih istinskih velikana.

'Kakva sezona. A bit će toga još u Ligi prvaka i na Svjetskom prvenstvu. Sjajno je gledati te', poručio je Salahu ni manje ni više nego Pele nakon sezone 2017./18., u kojoj je briljirao - s 32 gola u 36 utakmica postao je najbolji strijelac, a onda i najbolji igrač Premiershipa, a tada je Liverpool bio četvrti u Engleskoj te su dogurali do finala Lige prvaka u kojem su izgubili od Reala, u utakmici u kojoj je oštrim startom Sergio Ramos - tako tipično - poslao Salaha na klupu u suzama zbog ozljede ramena.

Bila je to naznaka svega što će se tek događati. Salah doduše više nikad nije postigao toliko golova, premda je još dva puta dijelio prvo mjesto na ljestvici strijelaca, a svaku godinu od tada do danas bio je najbolji klupski strijelac. No zato je klub ušao u seriju uspjeha. Osvojena je Liga prvaka 2018./19., uz još jedan kasniji finale, 2019. uzeli su i europski Superkup i klupsko svjetsko prvenstvo, a uslijedila je i ona jedina titula engleskog prvaka u eri Jürgena Kloppa 2019./20., potom po jedan FA Cup, Liga kup i engleski superkup, odnosno Community Shield.

Era Mohameda Salaha

Zapravo, s obzirom na ovogodišnju sasvim izvjesnu titulu s novim trenerom, puno bi pravednije to razdoblje bilo nazvati erom Mohameda Salaha, genijalnog napadača koji je u Liverpoolu u 295 utakmica postigao 243 gola i sasvim mu obilježio igru. Možda i cijelu povijest velikih Redsa.

'Svjedočimo rađanju veličine', još je na početku Salahove karijere u Liverpoolu prorekao legendarni Steven Gerrard.

Koju godinu kasnije, nakon sezone 2021., Klopp je bio još više određen:

'Ne moramo ni govoriti što su Messi i Ronaldo napravili za svjetski nogomet, ni o njihovoj dominaciji. No u ovom trenutku Salah je najbolji na svijetu. Postoje ljudi poput Lewandowskog, Ronalda, Messija i Mbappéa, ali u ovom trenutku on je bez sumnje na vrhu te liste.'

Tko je ikad gledao Salaha kako igra, zna da ovo nije pretjerivanje. Malo je igrača s takvom brzinom, kontrolom lopte i sposobnošću da uvijek iznenadi obrane i golmane. A kad je svom nedvojbenom realizatorskom talentu dodao i asistentske sposobnosti, ne treba čuditi to što se od njega tako puno očekuje i u sljedećim godinama. Tko zna, možda mu to jednom - recimo ove godine - donese i Zlatnu loptu, jer dosad nije dogurao dalje od petog mjesta u glasanju za taj cijenjeni trofej. Jasno, nikad ga nećete čuti da zbog toga kuka - 'to je nepravda', kao recimo Vinicius prošle godine.

U rodnom Egiptu on je skoro božanstvo

Klupski nastupi pretvorili su Salaha u kralja Liverpoola, ali u rodnom Egiptu on je skoro božanstvo i u najužem je krugu najboljih afričkih nogometaša svih vremena. Dovoljno je reći da je na predsjedničkim izborima 2018. navodno više od milijun egipatskih birača prekrižilo imena obojice kandidata i dopisalo Salahovo. A kao što ga u Europi mediji i navijači zovu Faraon, u Egiptu mu je nadimak Četvrta piramida.

Nakon igranja za mlade selekcije u seniorsku reprezentaciju ušao je 2011., sa samo 19 godina, i do danas je nanizao 106 utakmica, uz ravno 60 golova. Bio je lider momčadi koje su dva puta došle do finala Afričkog kupa nacija, 2017. i 2021., a nažalost nije osvojio kontinentalno prvenstvo. Odveo je svoju zemlju i do nama tako dragog Svjetskog prvenstva u Rusiji 2018., prvo nakon 28 godina, no s tri poraza nisu prošli skupinu. Svejedno, kad je zabio gol koji je Egipat odveo u Rusiju, jedna škola nazvana je njegovim imenom. Sada su još u igri za sljedeće prvenstvo koje 2026. organiziraju SAD, Kanada i Meksiko.

Nije svoj status u domovini Salah zaradio samo igrama, nego i dobrotvornim radom. Kad je njegova obitelj bila opljačkana, a kradljivac uhvaćen, nije ga htio tužiti, nego mu je pomogao financijski i u pokušajima traženja posla. Nije to sve - davao je mjesečni džeparac čak 450 siromašnih obitelji i donirao 300 tisuća dolara vladi kako bi mogli platiti neke dospjele obveze. Konstantno pomaže i Palestincima u Gazi, otvoreno tamošnji rat nazivajući masakrom i pokoljem nedužnih civila.