Patrik Mijić tijekom vikenda zabio je gol za svoj Hartberg u remiju (1:1) kod LASK-a iz Linza, za koji je pak zabio Hrvoje Smolčić.

Mijiću je to bio 25. gol u 2024. godini, a s tom brojkom definitivno je najefikasniji hrvatski nogometaš u ovoj kalendarskoj godini.

Naravno, prvo smo mu čestitali rođendan.

Sami sebe ste počastili za vikend?

'Iskreno, moglo je biti i bolje. Ali nije ni ovo loše. Jer ni bod nije loš', javio se iz Hartberga, štajerskog gradića, smještenog u blizini Gradišća, pa čak i Bad Tatzmannsdorfa, u kojem je svojevremeno svoju bazu imala i hrvatska nogometna reprezentacija tijekom Eura 2008. godine.

>> Bivši hajdukovac u Slovačkoj je ikona, a nama otkrio kakvi su Dinamovi izgledi kod Slovana

Naravno, iz ove se izjave vidi da je Mijiću u glavi jedino klupski uspjeh, a ne osobna statistika. No ipak je lijepo zabiti LASK-u na gostovanju.

'Ma mogao sam zabiti još jedan. Ali nije bilo sreće. No bod po bod, gol po gol, idemo dalje. Uzeli smo bod. Istina, mogli smo pobijediti, ali i izgubiti. Tako da je to i najpravedniji ishod.'

Jesu li suigrači popili koje pivo na vaš račun povodom rođendana?

'Nije bilo vremena, jer imali smo tri utakmice, s time da je ova zadnja bila i gostovanje. Nije bilo vremena. Ali pričekat ćemo utakmicu s prvakom Sturmom sljedećeg vikenda. Nadam se da će biti prilike, prvo ako ih počastim golom u utakmici, a potom i pokojim pivom. A ako pobijedimo Sturm, jer i sada su prvi, zbilja bi bilo razloga za slavlje.'

Kako su u klubu zadovoljni rezultatima, ali i vašim doprinosom?

'Osobno, mislim da sam nadmašio sva očekivanja. U 14 utakmica zabio sam 11 golova, uz četiri asistencije. Mislim da se nemaju što požaliti (ha, ha). A što se kluba tiče, zasad dobro stojimo i nemamo nekih prevelikih ambicija, odnosno želja je ostati nakon 22 kola u gornjem dijelu, među šest klubova, koji potom razigravaju za prvaka. Imamo ambiciju i u kupu jer smo ušli u četvrtfinale. Čak nas je ždrijeb i pomazio pa smo za suparnika dobili drugoligaša. Ali moramo biti ozbiljni, jer isti taj Stripfing već je izbacio bečki Rapid.'

Kad već spominjemo golove, moramo dodati da je Mijić ovog proljeća igrao u slovenskoj Rogaškoj, s kojom je osvojio slovenski kup, i za koju je zabio 14 golova. Objasnio nam je da je klub imao 'rupa' u licenciranju te je na kraju sezone izbačen u četvrtu slovensku ligu, zbog čega je i otišao u Austriju. I očito - pogodio. Potvrđuje to i impresivan niz od šest utakmica u kojima je ili zabio ili upisao asistenciju.

Nego, da vas malo približimo hrvatskoj javnosti. Kako zabijate? S kime bismo vas mogli usporediti?

'Bilo je svega, zabijam i lijevom, i desnom, i glavom. Svi me uvijek pitaju za Mandžukića, ali najveća mi je sličnost to što smo obojica iz Slavonskog Broda. Ma Mandžo je top, ali svaka usporedba s njime za mene je još uvijek nepojmljiva.'

Onda ste možda sličniji Ivici Oliću?

'A ne, ne. Ako između njih dvojice trebam tražiti više sličnosti, onda je to svakako s Mandžukićem. Međutim, kažem, ne mogu se uspoređivati s njime. A meni je nekako najdraži napadač bio Edinson Cavani. Obožavao sam ga, a igram li poput njega, neka drugi prosude.'

Zanimljiv je vaš nogometni put. Jer relativno kasno ste, tek s 21 godinom, ušli u profesionalni nogomet, a sada ste s 26 već napravili veliki iskorak.

'Igrao sam dugo u Slavonskom Brodu u Trećoj ligi. Tek s 21 godinu otišao sam u Međimurje, u Drugu ligu. Tako je krenulo. Moj profesionalni put krenuo je dosta kasno, tako da sam u tri, četiri godine napravio pozamašan iskorak. Bio je problem to što Slavonski Brod već dugo nema klub u nekom višem rangu. I onda nemaš neku perspektivu, odnosno mogućnost odlaska. Tako da sam u Slavonskom Brodu igrao Treću ligu sve dok mi Mario Ćubel, također nogometaš, nije rekao da probam nešto ozbiljnije. Pa sam i otišao u Međimurje.'

U Dinamo i pješice...

Dobre igre u Međimurju odvele su vas do zagrebačkog Dinama.

'Da, bio sam u Dinamu, ali u njegovoj drugoj momčadi, a ona se borila za ostanak u Drugoj ligi. I odmah je bio dogovor da budem samo taj proljetni dio sezone, odnosno da pomognemo klubu da ne ispadne. Došao je i Mate Crnčević iz Hrvatskog dragovoljca. Klub je ostao u Drugoj ligi i bilo je super, prelijepo iskustvo igrati za takav klub. Pa makar i za B momčad. Nakon toga otišao sam dalje svojim putem.'

Kako to da vas nisu htjeli zadržati? Ili se već tada znalo da se gase druge momčadi?

'Da, u to vrijeme već se znalo da će se igrati još samo jedna sezona s B momčadima u Drugoj ligi. I jasno mi je bilo da me neće trebati. Iako smo takav dogovor i imali. No kako sam navijač Dinama, nisam previše ni razmišljao kada su me zvali. Makar i na pola godine.'

Vidimo da će Bjelici trebati treći napadač. Možda vas se opet sjete, posebno kada vide vašu statistiku?

'U Dinamo se ide i pješice. Dinamo je druga priča, a ja bih trebao još puno raditi da bih došao do njegova dresa. Naravno, nikad ne znamo što nosi budućnost.'

Pa ako u austrijskoj ligi igra Dion Drena Beljo, isti onaj kojeg je Dinamo svim silama želio dovesti te ima samo jedan gol više od vas u prvenstvu, zašto se ne biste nadali?

'Beljo ima puno više odigranih minuta od mene. Tako da bih ga možda mogao i dostići po broju golova. Ustvari, barem se nadam.'

Tko god da vas poželi, neće mu biti jednostavno, jer ste uz Hartberg vezani ugovorom.

'Da, stigao sam ovog ljeta i potpisao ugovor na tri godine. Ali da me netko poželi, vjerujem da bi mogli sjesti i dogovoriti se. Makar, zasad uopće ne razmišljam o odlasku, radim, uživam i dobro mi je. Cilj mi je pomoći ekipi u ispunjenju klupskih ambicija, a ako mogu pomoći golovima, nitko sretniji od mene. Naravno, želja mi je jednog dana oprobati se u nekoj jačoj ligi. Ali to tek trebam zaslužiti. I zato idem korak po korak. Pa kamo me odvede', završio je od danas 26-godišnji Mijić.