Nikada hrvatska klupska košarka nije bila na nižim granama. Baš nikada, što ne znači da uskoro neće potonuti još dublje. Ni Cedevita, ni Cibona, niti Zagreb nisu iznimke, ali posebno je tužno bilo gledati dvoboj u Zadru između kluba koji generira najviše emocija u košarkaškoj Hrvatskoj i kluba koji joj je donio najslavnije dane. Zadar ili Split, netko je morao ispasti i krenuti vrlo neizvjesnom stazom preživljavanja u skoroj budućnosti.

Čestitke Zadru na sasvim zasluženoj pobjedi, ali trebalo je imati jak želudac za gledati ovaj susret iz neutralne perspektive. Navijač zna za koga je, ali kada gledate dva velikana kako se bore za malo kisika dođe vam zlo. Na kraju je pobijedio Zadar, dok su se žuti na Gripe vratili bez izgleda da iduće godine opstanu u ovom natjecanju. Jedan je morao biti zadnji, i to je na kraju baš klub koji je tijekom sezone oduševljavao marketinškim (Pipi!) idejama, činjenicom da nije trošio novac na strane igrače i povratkom košarkaške atmosfere pod Marjan. Nije pomoglo. Malo pred kraj utakmice odlično popunjene zadarske tribine uglas su otpjevale svoj omiljeni hit 'Nije u šoldima sve' i - promašila poantu. Baš je ovaj dvoboj, u kojemu su Zadrani bili 'bogataši' bio krunski dokaz da je ta himna obespravljenih i ponosnih umrla. Barem što se hrvatske košarke tiče.

Ne samo zato što je domaćin bi0 jači 'taman' za svoja dva Amerikanca i što će ih taj potrošeni novac uskoro možda stajati glave. Čak niti toliko zbog vlastelina košarke (iz hrvatskih su redova, nemamo se kome žaliti!) kojima ti klubovi i igrači znače koliko i snijeg iz 1996. Već baš zbog Pipija. Reklama koja simbolizira avangardnu ideju Nikole Vujčića i njegovih suradnika nije prošla baš zato jer nije bilo šoldi u blagajni. Odlučili su trošiti koliko imaju i pali su uspravni. Pred njima je novo razdoblje u kojemu će znatno pomladiti momčad i sa svježim snagama pokušati iz drugog plana krenuti natrag prema vrhu. Hoće li uspjeti bez novca? Teško, ali bilo bi tako lijepo... Zadar ima što slaviti i neka je Krešina dvorana ostala na regionalnoj mapi. Bez nje je i ta košarkaška regija siromašnija. Ali nagomilani minusi jednom će doći na naplatu i vrijeme je da i u Zadranima 'proradi Pipi', ako već nije prekasno.

Cedevita je ostala bez Eurolige, Cibona i bez Eurokupa, a Split gotovo bez kisika. Ali zato Danko Radić i njegova privatna liga u suradnji s Fibom jaše sigurnim korakom. Pravo svakog poduzetnika je da razvija svoj projekt koliko god može, da ga stavlja daleko iznad nacionalnog natjecanja ako djeluje u dovoljno truloj državi. Ali kada je idejni začetnik tog projekta predsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza i, još gore, potpredsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora, onda stvarnost hrvatske košarke teško može biti drukčija. Nije u šoldima sve? Da barem nije.