Pobjednik US Opena 2009. borio se s brojnim ozljedama zgloba ruke te koljena, a operacije, razni tretmani i rehabilitacije nisu se pokazali uspješnima i više je bio izvan terena nego na njemu. Prošle godine se oprostio od tenisa, ali njegova borba s ozljedama i dalje traje.

'Nedavno sam otišao u Švicarsku kod drugog liječnika. Počeo sam s drugim tretmanom, preporučili su ga mnogi tenisači i do sada nisam imao pozitivan rezultat. Zamislite kakvu osjećam frustraciju kad stvari ne funkcioniraju nakon svakog pokušaja liječenja ili operacije. Kao i obično, zavaravam se, nadam se, vjerujem u svaki novi tretman koji isprobam, a kada ne uspije, udarac je težak', otvorio je dušu Del Potro i dodao:

'Tri i pol godine, unatoč nekoliko operacija i liječenju, uvijek se to događalo. Danas mogu samo hodati, ne trčim na traci, ne mogu se penjati uz stepenice bez boli. Ne mogu dugo voziti, a da ne stanem da protegnem noge. Ovo je moja stvarnost, koja je teška, tužna, ali uvijek se trudim poboljšati svoju situaciju i moj novi izazov je također živjeti na najbolji mogući način, čak i psihički, unatoč svom problemu.'

Tenis mu nedostaje…

'Psihički ne mogu prihvatiti život bez tenisa. Nisam imao postupan prijelaz na poslije, nisam se pripremao, nemam pojma što su drugi sportaši učinili da mirno prožive ovaj proces. Bio sam broj tri na svijetu, onda sam odjednom polomio koljena i evo me, bez ičega. I cijelo to vrijeme pokušavao sam se oporaviti, kao i od svake druge ozljede, sve dok u Buenos Airesu nisam rekao: ‘Dosta je’.'