Zoran Mamić i dalje je trener Dinama i to je zapravo vijest dana u Maksimiru. Njegovu momčad na nedavnom je (otkazanom) derbiju došlo gledati rekordno mali broj plavih navijača, u Giurgiji je upisao četvrti europski poraz u nizu u vjerojatno najslabijeoj skupini natjecanja... 'Propuh' iz zadnjeg reda Dinamovog sastava proširio se čitavim travnjakom i više niti jedna Dinamov linija ne izgleda kao sastavni dio iole ozbiljnog sastava.

'Pa ne znam...,' uglavno je sve što je mlađi Mamić uspio sročiti nakon neugodnih europskih poraza. Ne zna, ali nema namjeru otići niti s jedne od dvije ključne pozicije u struci. Dinamo je doslovno na kolosijeku u nepoznato.

Čuli smo već priče o predugovorima s nekim sjajnim stoperima koji će promijeniti Dinamove tužne europske jeseni (20 poraza, dva remija i jedna pobjeda u skupinama u zadnje četiri sezone), a sigurno će 'eksplodirati' i još poneki fantazista iz Portugala tipa Machado ili nezaustavljivi Wilson. U Dinamu očito nikada neće naučiti da je svaka sezona u kojoj se mijenja pola sastava u startu osuđena na propast. Sve i kada bi, teoretski, dolazili odlični igrači. Dinamo je jedna od rijetkih prirodnih pojava kojima ne pomaže niti zakon velikih brojeva.

Da lavinu ostalih problema u klubu, nevezanih uz teren, ovom pprilikom niti ne spominjemo...

Danas je svakom iole zainteresiranom pratitelju nogometnih zbivanja kristalno jasno da je Dinamo daleko od proklamirane europske klase, ali slijedi proljeće koje uvijek donese dozu zaborava i uoči početka iduće europske sezone (14. srpnja) Dinamo će ponovno uvjeravati da je moćan, posložen, jak i - spreman! Tko zna kako, ali uvijek im prođe.