U Italiji '90. bio je posljednji veliki nogometni turnir uoči raspada socijalističkih država i novog izgleda europske političke karte. U velikom stilu s povijesne scene je sišla Zapadna Njemačka, koja je osvojila treći naslov i izjednačila se s Brazilcima i Talijanima.

No samog nogometa gotovo da nije ni bilo. Stratezi su se odlučili za popularni talijanski katanac, taktiku poznatiju kao bunker. Nikada prije ni poslije Italije '90. nije palo manje golova po utakmici (2,21), nikada se nije dogodilo da jedna momčad u finalu ne zabije gol i teško će se više ikada i dogoditi da jedna momčad dođe do četvrtine finala, a da prije toga nije nikoga pobijedila.

Irci su odigrali pet utakmica, a da niti u jednom trenutku nisu došli u vodstvo. Nakon tri remija im je ždrijeb dodijelio drugo mjesto, ispred Nizozemske, u osmini finala protiv Rumunjske koju su svladali nakon penala. Rezultat nakon 120 minuta je bio 0:0. Schilacci im je presudio i zaustavio ih na pohodu u polufinale, ali će ostati upisano da je momčad koja je na čitavom prvenstvu zabila samo dva gola došla na koračić od borbe za medalje.

Dosadno prvenstvo upalilo je alarm u glavama Fifinih čelnika i donesena je spasonosna odluka. Od idućeg turnira (SAD, '94) pobjeda u skupinama neće se vrednovati s dva već s tri boda. Bio je to pun pogodak.