Proteklog se vikenda igralo 10. kolo engleske Premierlige, u kojem su, između ostalog, snage odmjerili Everton i Tottenham. Igrala se sama završnica susreta kada je došlo do sudara Romelua Lukakua i gostujućeg vratara Huga Llorisa. Belgijski je reprezentativac mislio da može prije francuskog vratara stići do lopte, no nakon što to nije uspio, također nije uspio na vrijeme podići koljeno, te je u punom sprintu, s 90 i kojom kilom, koljenom u glavu udario Llorisa.

Francuz je pao nepomično na travnjak i ostao tako ležati određeni period vremena. Nakon što je došao k sebi kapetan Tottenhama Michael Dawson ga je pokušao nagovoriti da napusti travnjak i da umjesto njega uđe Brad Friedel, međutim, Lloris je sam inzistirao na ostanku u igri.

I dok je to bila razumljiva odluka s njegove, sportske strane, sasvim je neshvatljivo o čemu je razmišljao čovjek koji vodi ovu momčad – menadžer Andre Villas-Boas

'Hugo je djelovao prisebno i bio je odlučan u tome da nastaviti igrati. Pokazao je veliki karakter i osobnost. Odlučili smo ga poslušati i dozvoliti mu da nastavi. Posljednji je glas bio moj. Friedel je bio spreman uči u igru, no Hugo je smatrao da je dobro i da može nastaviti', ispričao je Villas-Boas nakon susreta.

Glavno pitanje glasi: Imaju li Lloris ili portugalski menadžer diplomu s medicinskog fakulteta ili barem srednje medicinske škole pa da znaju do kakvih posljedica može doći nakon takvog sudara i najvažnije od svega gubljenja svijesti?

'Kada igrač ili 'običan' građanin zaradi udarac u glavu te jačine da zbog istog izgubi svijest, od iznimne je važnosti da odmah potraži odgovarajuću liječničku pomoć, a ne da nastaviti igrati još 10-ak minuta. Ulazak klupske liječničke službe nije odgovarajuća pomoć, jer oni ne mogu odrediti kakvo je oštećenje pretrpio igrač. Time što je nastavio igrati mogao je dodatno pogoršati stanje u kojem se njegov mozak tada nalazio. Trebao je odmah napustiti utakmicu i biti prevezen u najbližu bolnicu na obavljanje dodatnih pretraga', rekao je glasnogovornik medicinske dobrotvorne ustanove Headway, koja pruža pomoć odraslima i djeci u slučaju ozljeda glave i mozga.

Nigdje nije izmjereno kojom je brzinom Lukaku natrčao na nesretnog Francuza, ni koja je bila silina tog udarca, no činjenica da je Lukaku nedugo nakon toga napustio travnjak, a potom stavio led na bolno koljeno govori sasvim dovoljno.

Povrh svega, liječnici koji su se našli na travnjaku su savjetovali Villas-Boasu da zamijeni francuskog vratara, ali on je poslušao sebe i ostavio ga na travnjaku.

Potresi mozga nisu učestala pojava na nogometnim travnjacima, no zato jesu u ragbiju i američkom nogometu. Kroz povijest se više puta dogodilo da igrači dvaju potonje spomenutih sportova smrtno stradavaju nakon potresa mozga ili ranije završavaju karijere zbog neurološkog poremečaja. Dokazano je da učestali potresi mozga mogu dovesti do demencije, odnosno oštećenja socijalnog i radnog funkcioniranja. U narodu se to uglavnom naziva senilnost.

U američkom nogometu postoji petodnevno pravilo nakon pretrpljenog potresa mozga. Igrač mora proći šest faza rehabilitacije prije nego li se vrati momčadskim treninzima i bit će zanimljivo vidjeti hoće li Villas-Boas barem taj dio shvatiti ozbiljno.