Legendarni hrvatski trener Miroslav Ćiro Blažević pohranio je u Zagrebačkoj banci, na stogodišnje čuvanje u Vremenski trezor, svoj bijeli šal koji je oko vrata nosio u najdražem dijelu karijere
Bijeli šal i Ćiro u povijest su ušli 1982. godine, kada je zagrebački Dinamo nakon dugog posta osvojio titulu prvaka države.
S obzirom na to da je sam Ćiro znao reći kako je 'svoj originalni bijeli šal nekome poklonio', zanimalo nas je koji je šal pohranio u Vremenski trezor.
'Ovaj je pravi, original! Otkupio sam ga od osobe kojoj sam ga poklonio. Koliko sam ga platio? To je najveća intima', sa smiješkom nam je kazao Ćiro otkrivši tako dugo čuvanu tajnu.
Kada je riječ o legendarnom bijelom šalu Dinama, koji je pohranio u Vremenski trezor u Zagrebačkoj banci, kazao je nešto zanimljivo:
'Ta '82. je najposebnija u mojoj karijeri. Čak i da sam bio prvak svijeta s reprezentacijom '82, i titula prvaka s Dinamom bila bi mi na prvom mjestu. Bijeli šal ostavljam praunucima pa neka ih zainteresira zašto im je pradjed bio faca.'
Je li vam se bilo teško odvojiti od bijelog šala?
'Nije! Pa ovdje ostaje najsigurnije pohranjen sljedećih 100 godina.'
O Hrvatskoj na SP-u ste sve rekli, ali mnoge zanima koliko, po vašem mišljenju, može reprezentacija Bosne i Hercegovine. Ipak 'zmajevi' igraju na svom prvom SP-u?
'Napravit će izuzetan rezultat, u to sam siguran! Iako im je ovo prvo SP, igrat će zapaženu ulogu i mogu jako daleko. Ući će u prvih 16, a onda je sve moguće', kazao je Ćiro koji se nedavno vratio iz BiH.
Nakon teške sezone u BiH, gdje ste Slobodu iz Tuzle odveli u prvu ligu, razmišljate li o odlasku u mirovinu?
'Želio sam ostati u Tuzli, ali smo se razišli. Sve me to emotivno uzdrmalo i jako me pogodilo. Još imam volje i želje negdje raditi, ali…'
A biste li voljeli da se može ponoviti atmosfera iz 1982. kada ste svaku utakmicu igrali pred prepunim Maksimirom? S bijelim šalom oko vrata otići u mirovinu bio bi savršen scenarij?
'To bi bilo sjajno, ali dok je Mammić u Dinamu, ništa od toga. Vrlo je teško vratiti nešto što je bilo, a nažalost čovjek mora razmišljati objektivno. Svjestan sam da dolazi moj kraj jer vrijeme prolazi za svakoga… pa i za mene.'