ČOVJEK NADE

Neustrašivi hrvatski trener postao ikona u Afganistanu

16.04.2016 u 15:05

Bionic
Reading

Kada bombe zamjene razum pati sve. Ljudi, običaji, sport, etika i zdrav razum. Krene egzodus, ali ne povlače se svi. Najhrabriji, u inat nesreći, ostaju. Takvi, ako imaju sreće, postanu velikani

Petar Šegrt je, pišu 24 sata, bio blizu dolaska u Hajduk. Nekadašnjeg izbornika Gruzije koji je u Njemačkoj predavao i Joachimu Löwu današnji izbornik zvao je i u stožer 'elfa', bio je u kontaktu i s West Hamom u vrijeme trenera Granta... Nijemce je odbio jer nije htio hrvatske papire zamijeniti njihovima, ostale zbog, kaže, smicalica koje nikada nije razumio. Ostao je na svom životnom putu, prošaranom ratom i treninzima. Boli i ponosom.

S Gruzijcima je Šegrt pobijedio Ruse, no krenuo je rat. Nisu vjerovali da želi ostati, no on se rata nagledao i u Hrvatskoj. Nije mu to bilo ništa novo. Nije se bojao.

'Ostao sam pomagati ljudima, bilo je strašno. Ostao sam bez svega,' priča 49-godišnji Đurđevčanin koji je dvije godine zatim dobio ponudu iz Indonezije. Zadržao se tri godine i postigao odličan rezultat. Nudili su mu i mjesto izbornika, no preuzeo je - Zvijezdu Gradačac. U BiH je doveo svoj klub u mirne vode, no odlučili su ga smijeniti i dva mjeseca zatim - ispali su iz lige...

Tada kreće nova ratna avantura gospodina Petra. Podjelama, pohlepom i ratom rastureni Afganistan izbornici su vodili iz sigurnih europskih fotelja. A onda su i tamo čuli za 'ratnog trenera' koji se ne boji kriznih stanja. Nazvali su i prošlog studenog počela je čudesna priča. Do tada su u reprezentaciji igrali ili igrači iz lige ili oni koji igraju u inozemstvu. Međusobno se te momčadi nisu niti poznavale.


'Prvi sam ih pozvao sve i počeli smo nizati pobjede. Narod se oduševio,' kaže Šegrt čiji sastav se iz sigurnosnih razloga nije smio gledati na javnim mjestima. Nikad ne znaš kada će netko veliko okupljanje iskoristiti za svoj krvavi pir.

'To se promijenilo. Prvo nas je gledalo 100 ljudi na trgu, pa 200, a zadnju je gledalo više od 10.000 ljudi. Znate koliko je to ovdje opasno? Bilo je i nekih eksplozija blizu, navodno su bile namijenjene meni i igračima. Ali ustrajali smo i sada je to stalo. Ljudi mi trče na cesti i pozdravljaju... Nikad ne znaš tko je i što nosi, ali svaki puta stanem i pozdravim. Bog me proveo kroz dva rata, valjda će i kroz treći,' poručuje Petar Šegrt kojega je predsjednik države na primanju nazvao Čovjekom nade.

U osam dvoboja upisao je šest pobjeda i gleda prema naprijed. U vrijeme Domovinskog rata njegova obitelj je mislila da je u Njemačkoj dok je on stalno vozio lijekove kamionom kroz žarišta. Mnogi vjerojatno misle da je potpuno lud, ali u današnje vrijeme to je uglavnom - kompliment. Nema puno takvih, oni jednostavno - vrijede više. Vidi se to i po porukama navijača na njegovom facebook profilu. Narod ga obožava i daje mu snagu da ustraje u još jednom teškom, plemenitom zadatku.

Šegrt iznimno pazi i na nogometne detalje i na širenje dobrih vibracija koje toliko nedostaju tamošnjem narodu