Iako je hrvatskim ljubiteljima slovačko nogometno prvenstvo 'malo manje napeto', ime kluba iz Dunajske Strede postalo nam je poznatije prije nekoliko godina kada je funkciju tehničkog direktora prisvojio Aljoša Asanović.

'S vlasnikom kluba, u kontakt sam stupio u svibnju, kada me je impresionirao strašću, ali i projektom. Vizija Oszkara Vilagija jest stvoriti klub kakav je bio osamdesetih, kada su ovdje dolazili velikani poput Bayerna', rekao je Asanović u listopadu 2014. godine.

Nije se 'vatreni lakat' dugo zadržao u klubu, ali njegova vizija sada se napokon i počela realizirati. Klub je u sezoni 2018/19. stigao do naslova vice-prvaka, što je pokraj jakih Slovan Bratislave, Spartak Trnave i Žiline, veliki uspjeh.

A ove sezone, DAC je još uvjerljiviji. U deset kola imaju devet pobjeda i tek jedan poraz, uz impresivnu gol razliku 33-14 (+19). Inače, sljedeći iza DAC-a je Slovan iz Bratislave, s 25 bodova, uz gol razliku 29-6 (+23).

No, ono na što mi u Hrvatskoj možemo biti ponosni jest činjenica da je na popisu strijelaca, na visokom drugom mjestu 21-godišnji Marko Divković, koji je zabio sedam golova. Prvi je njegov suigrač Zsolt Kalmar, ali on je od devet golova, tri zabio s 11 metara.

Divković je svoju odličnu formu pokazao i u subotu, kada je zabio prvi gol u gostujućoj 4:2 pobjedi kod Zemplin Michalovca. Naravno, prvo vam čestitamo na golu.

'Hvala puno. Da, jako sam sretan zbog ovakvog ulaska u sezonu. Zabio sam prvi gol tako što sam lažnjakom izbacio suparnika, a onda lijevom nogom, s nekih 12 metara pogodio bliži kut. Naravno, još je važnije da smo na kraju pobijedili', javio se u nedjelju za tportal Marko Divković. Imao je slobodan dan, jer nakon subotnje utakmice sedam sati busom su se vraćali kući.

Imate tek 21 godinu, a već ste četiri godine u ovom klubu. Rodom ste iz Vinkovaca. Kako to da ste tako rano napustili Hrvatsku? Zar nitko nije primijetio vaš nogometni talent?

'Iskreno, mislim da me čak nisu imali gdje ni primijetiti. Jer prve sam korake napravio u NK Otoku, a onda me je trener Ivica Vidović preporučio ljudima koji su organizirali Arsenalove kampove. I tako sam već s 13 godina preselio u Grčku, točnije u Solun, gdje sam živio sljedeće četiri godine'.

S 13 godina ste napustili obiteljski dom? Kako ste podnijeli taj odlazak i gdje ste išli u školu?

'Roditelji su, naravno, ostali u Vinkovcima, a meni je najiskrenije bilo jako teško, posebno prve i druge godine, dok mi je još bio i problem s jezikom. Tako sam u kampu išao u školu, a povremeno su me znali poslati i po tjedan dana u London, gdje sam trenirao s igračima Arsenalove U-21 selekcije'.

Je li u toj grupi bilo neko zvučno ime?

'Koliko vidim, trojica su došla do A sastava. Joseph Willock, Reiss Nelson i Edward Nketiah'.

Kako to da onda niste završili u Arsenalu, nego ste igrač slovačkog DAC-a?

'Čovjek koji je u to vrijeme radio kao Arsenalov 'scout' preporučio mi je DAC. Ovdje sam došao prvo u U-19 momčad, ali nakon jedne polusezone priključili su me A momčadi. I mislim da sam pogodio s izborom. Igram, napredujem'.

Sigurno vam je lakše kada je uz vas i Andrija Balić, bivši hajdukovac?

'O njemu mogu reći sve samo najbolje, kao čovjeku, ali i kao igraču. Siguran sam da će se još više podići i da će napraviti iskorak u karijeri'.

Kada biste se trebali usporediti s nekim napadačem, koji bi to bio? Ili barem tko vam je igrački uzor?

'Ne znam, teško mi je govoriti o sebi. Ali definitivno mi se najviše sviđa Robert Lewandowski. Iako ja igram ipak malo drugačije, više ulazim sa strane'.

A od hrvatskih igrača koga biste izdvojili?

'Ivana Perišića. Mislim da sam nekako njemu najsličniji, a posebno mi se sviđa njegova igra '1 na 1'.

S obzirom na vaše dobre igre, je li vas nekada netko kontaktirao iz HNS-a pa ponudio nastupe u mlađim reprezentativnim kategorijama? Jer sigurno maštate o tome?

'Maštam, naravno, kao i svatko tko se bavi sportom, odnosno nogometom. Prije godinu dana, ili možda malo više, čak sam bio i na pretpozivu izbornika Nenada Gračana. No, od tada me više nitko nije zvao'.

Ali motiva vam ne nedostaje?

'Sigurno da ću se truditi, na svakom treningu, na svakoj utakmici. Pa, ako jednom i stigne kakav poziv, barem za U-21 reprezentaciju, jer mogu još igrati i za nju, nitko sretniji od mene'.

Postoji li mogućnost da jednog dana zaigrate u nekom od hrvatskih klubova? Čije ste uopće navijač?

'Najiskrenije, ne navijam ni za koga. Ali kako sam ja Slavonac, nekako mi je od prvoligaša srcu najbliži Osijek. A hoću li ikad zaigrati u Hrvatskoj? Ne znam. Jako sam zadovoljan u DAC-u, ali se nadam da ću napraviti i korak dalje, pa otići u neku jaču ligu', završio je Marko Divković.