Englezi su nakon početnog remija protiv Urugvaja nanizali pet pobjeda i na svom terenu 1966. uzeli jedini naslov svjetskih prvaka u svojoj povijesti. Najojađeniji takvim raspletom bile su južnoameričke perjanice Urugvaj, Argentina i Brazil.

Smetala im je igra oko delegiranja sudaca. Ključni dvoboj u skupinama braniteljima naslova protiv Portugala sudio je Englez i Brazilci su ispali. U prvoj nokaut fazi, pak, Engleska je izbacila Argentinu u dvoboju koji poraženi i danas zovu pljačkom stoljeća. U 30. minuti isključen je Antonio Rattin koji nije htio napustiti teren pa su ga morala ispratiti čak petorica policajaca. U četvrtfinalu Njemačka je, pak, pobijedila Urugvaj nakon što su pogreškom engleskog suca, ili namjerom, isključena čak dvojica Urugvajaca.

U polufinalu se tako našlo mjesta samo za Europljane, a u finalu su očekivano snage odmjerili Engleska i Njemačka. U dvoboju koji nije zanimao Južnoamerikance Englezi su slavili sa 4:2, a ključan trenutak opet nije bio regularan. U produžetku je Geoffrey Hurst pogodio prečku, a lopta se odbila od trave i vratila u polje. Sudac je priznao pogodak za 3:2 i tako ostavio vječnu dilemu oko regularnosti jedinog finala s Wembleyja.

Hurst, koji je u međuvremenu dobio titulu sir, u zadnjem je napadu zabio i svoj treći gol i postao autor jedinog hat tricka u finalima. Zanimljivo je da su u tijeku zadnje akcije navijači već provalili na teren, tako da je finale završilo u maksimalno euforičnom raspoloženju.

Više od 40 godina drugi Hurstov drugi gol nazivali su 'Ghost goal' (gol duh), ali nedavno je digitalnom animacijom dokazano da taj udarac nije prešao liniju. Ipak, kada je stari Wembley bio spreman za rušenje, taj je komad travnjaka milijunaš Ken Bates kupio za 20.000 funti i ponudio ga jednom listu kao glavnu nagradu na nagradnoj igri. Ne treba spominjati koliko im je tih dana narasla naklada.