Što je s 2015.? Upravo je to pitanje bilo postavljeno glavnom čovjeku FFC-a, gospodinu Orsatu Zovku na press konferenciji nakon vrlo uspješnog FFC-a 16 u Beču. Zovko je bio jasan, u Hrvatskoj u 2015. nećemo gledati FFC što je objektivno velik gubitak za regionalnu scenu. Najbliža destinacija će vrlo vjerojatno biti Slovenija i Ljubljana.

'Imamo već raspored za 2015. Neke stvari će se sigurno mijenjati u hodu, no radit će se o kozmetičkim promjenama', poručio je Zovko i dodao:

'U Hrvatskoj nećemo raditi evente, najbliže što ćemo održati priredbu regiji jest Slovenija i Ljubljana najvjerovatnije. U igri je i Milano i Italija, Češka, a vjerujem da ćemo se vratiti i u Austriju nakon ovako dobrog eventa. Vrlo brzo će biti poznat čitav plan za 2015.'

Razlozi zbog kojih je FFC više neće održavati svoje priredbe u Hrvatskoj su jasni i već nekoliko puta objašnjeni od strane Orsata Zovka. Slab interes za proizvod koji je kvalitetom realno na europskoj, pa čak i svjetskoj razini.

No, umjesto velikog interesa javnosti, medija i prije svega publike, FFC u Hrvatskoj ne može rasprodati dvoranu. Čak niti uz izuzetno 'popularne' cijene ulaznica koje su prilagođene tržištu i ekonomskoj situaciji u zemlji. O interesu medija da se i ne govori. I dok marginalni sportovi zbog razno raznih politika dobivaju svoje mjesto u tiskovinama i na TV-u, FFC medijski prostor dobiva u tragovima.

Tek su Osijek i Poreč pokazali svojevrsni interes za FFC priredbe što se vidjeli i prema solidno popunjenim dvoranama i 'hypeu' koji je stvoren u lokalnim medijima.

Za razliku od Hrvatske, očito je da Europa zna cijeniti kvalitetan proizvod. U Beču je bez prevelike reklame i PR-a stvorena 'ludnica' oko prvog dolaska FFC-a u ovu europsku metropolu. Na eventu su viđeni austrijske zvijezde iz svijeta sporta i šou biznisa, dvorana je bila jako dobro popunjena uz visoke cijene ulaznica koje su se kretale i preko 200 eura, a nakon priredbe organizatorima su stizale čestitke uz molbu da se što prije vrate.

Nažalost, odlazak FFC-a u Europu znači i puno manje prilike za hrvatske i regionalne borce. Sasvim je jasno da će se organizatori i popisom boraca i mečevima morati prilagoditi lokalnim tržištima što objektivno znači i puno manje nastupa za borce koji su se u protekle dvije godine već etablirali kroz Final Fight Championship. To se vidjelo već u Beč jer je na čitavom popisu bilo samo dva hrvatska imena (Zidar i Perak) što će očito postati češća praksa.

Šteta jer se u Hrvatskoj redovito može čuti kako nam nedostaje sportskih i kulturnih sadržaja. Nažalost, čak i kada ih ima i to još s etiketom 'Hrvatski proizvod', oni se marginaliziraju, a dvorane zjape polu prazne.