Kada se pogleda popis pozvanih igrača, izbornik se Engleske reprezentacije nije odlučio na ziheraški izbor igrača, što je donekle iznenađujuće obzirom da ih vodi Roy Hodgson. Stariji, iskusni pojedinci ne vode više igru, ako su uopće završili na popisu konačnih 23 koji idu na Svjetsko prvenstvo. Steven Gerrard i Frank Lampard generacijski iskaču iz momčadi, a samo su još trojica igrača iznad 30 godina (Lambert, Jagielka i Forster). Može se reći da su mladi igrači koji dolaze u reprezentaciju atipični Englezi, bolje tehnički potkovani veznjaci i brza mala krila.

Paradoksalno, najbolji engleski nogometaš Wayne Rooney je ujedno i jedan od najvećih problema. U reprezentaciji mu je sve dopušteno, a poznavajući situaciju u klubu, jasno nam je da mu je najveća želja igrati bliže protivničkom golu, iako je očito da najbolje partije pruža igrajući iza leđa napadača. Time se ne javlja samo problem njegovog učinka, već uništava i Liverpoolov dvojac sa strana, tj. posebno Daniela Sturridgea. Njega se tada gura na poziciju lijevog krila, ono mjesto na kojem ga je Chelsea uporno i isto tako neuspješno pokušavao naviknuti. Prelaskom u Liverpool se preporodio, a ogroman udio u tome je imalo pozicioniranje na centralnog napadača. Nije tajna da je s njim kao napadačem, a Rooneyem kao polušpicom (ili čak bez njega) Engleska puno opasnija, no pitanje je koliko se je Rooney spreman žrtvovati za ekipu.

Manchesterova očajna sezona je iznjedrila jedan fenomenalan i jedan dobar potez vezan za reprezentaciju. Tom Cleverley i Michael Carrick nisu završili među putnicima na prvenstvo. Možda je izbornik progledao, jer prednost ispred Cleverleya su dobili Wilshere, Henderson i Barkley. Sličan scenarij se odigrao i s Androsom Townsendom, krilnim igračem Tottenhama, umjesto njega tu je Milner, svakako bolja opcija.

Glavni problem s kojim su se Englezi susreli su ozljede. Prvi izbor za desno krilo, Theo Walcott se davno oprostio od mogućnosti nastupa na prvenstvu zbog puknuća ligamenata koljena na utakmici protiv Tottenhama. Na njihovu sreću, Raheem Sterling je počeo igrati na razini koja se od njega nije očekivala, asistirajući i zabijajući dok je Liverpool navaljivao na naslov prvaka Engleske. Najugodnije iznenađenje ove sezone Southampton, je za reprezentaciju pripremio oba svoja krila, no Jay Rodrigueza je zadesila sudbina slična Walcottovoj.

Ovaj drugi, Adam Lallana je veliki dobitak za ovu selekciju Engleske. Unio je u reprezentaciju ono nešto što im je nedostajalo, razmišljanje izvan zacrtanih okvira, igru koju nosi trenutak inspiracije, dribling ili lopta u prostor što je ovoj ekipi bilo nasušno potrebno. Još jedan kojega je ozljeda izbacila iz svih kombinacija je bio Kyle Walker, nakon čije se ozljede izbornik odlučio riskirati sa pozivanjem samo jednog pravog desnog beka Glena Johnsona. Na njegovo mjesto je vjerojatno popunjeno sa još jednim napadačem, Rickie Lambertom, također članom Southamptona. Da Sveci budu zastupljeni sa trojicom igrača pobrinuo se ponajbolji mladi igrač svijeta, lijevi bek Luke Shaw. On je dobio prednost ispred veterana Ashleyja Colea, što je bilo sasvim očekivano, jer ionako je prvi izbor bio Leighton Baines. To je ujedno značilo i kraj reprezentativne karijere za igrača Chelseaja nakon 107 utakmica u bijelom dresu i sa 33 godine na leđima.

Idealan model kojeg Three Lions može slijediti bi bio Liverpool ove sezone, a kako se čini prema izboru igrača i stručni stožer je spreman okrenuti kormilo momčadi u tom smjeru. Gerrard je mozak ekipe i od njega sve kreće, mobilnost mu je opala, ali tehničke mogućnosti nikad nisu bile bolje ukomponirane sa iskustvom. Jedini upitnik mu je psihička izmorenost uslijed infarktne završnice engleskog prvenstva. Uz njega se može naći Henderson, suigrač iz kluba i čovjek s kojim je najbolje uigran, no ako Wilshere uspije dosegnuti zavidnu razinu spremnosti ne treba začuditi ako dobije priliku ispred Jordana. 'Lažni Coutinho' će se tražiti između Barkleya, Lallane i Oxlade-Chamberlaina, a sve navedeno će pasti u vodu ako Rooney ne bude mogao 'odglumiti' Luisa Suareza.

Ovo je možda prvo prvenstvo kada Englezi dolaze na natjecanje kao donekle podcijenjena momčad. Ne treba očekivati od njih osvajanje SP-a, ali ako im se poklopi par stvari i izbjegnu iz ozljede u zadnjoj fazi priprema mogu iznenaditi. Ovo je tek početak nove generacije engleskih nogometaša, generacije koja u potpunosti mijenja pristup igri nekad karakterističan za Englesku. Najbolje od njih se može očekivati tek za dvije godine, na Europskom prvenstvu, ili čak na idućoj svjetskoj smotri najboljih.