Cedric Sorhaindo rođen je u Martiniku, francuskom prekomorskom departmanu u Antilima u Karipskom moru. No djetinjstvo mu na bajkovitom karipskom otoku baš i nije bilo tako bajkovito...

Rođen je s rijetkom devijacijom kosti koljena i nogu pa je već s tri godine morao proći dvije teške operacije kako bi uopće imao šansu za normalan život i kretanje. Do 15. godine života još je nekoliko puta morao pod nož, a svaka je operacija bila teža od one prethodne. Srećom, Cedric se uspješno oporavljao i razvijao iako su liječnici sumnjali da će se moći aktivno baviti sportom. Hodati je mogao, uz manje poteškoće, ali sport... Bio je to prevelik rizik.

Ali djeca kao djeca, ne mogu mirovati. Tako je Cedric prvo počeo trenirati nogomet, no nije mu se svidio te je s 15 godina krenuo na rukomet. Pokazao se kao izniman talent, već je tada bio visok gotovo 190 centimetara, krupne građe, te su ga nakon dvije godine poslali na probu u Angers.

U Francuskoj nije prošao liječničke preglede, ustanovili su kako mu je jedno koljeno slabije razvijeno i da u razvoju zaostaje više od 20 posto za drugima. I predložili mu novu operaciju! Tada su mu kirurzi u Francuskoj SLOMILI potkoljenicu na dva mjesta, ugradili metalne pločice kako bi mu 'izravnali' nogu i smanjili pritisak na koljeno! 

Oporavljao se cijelu godinu, no i dalje je postojala mogućnost da kosti ne zarastu kako treba i njegova bi rukometna karijera bila automatski završena a da nije ni započela. No Sorhaindo se čudesno oporavio i izrastao u jednog od najboljih pivota svih vremena. Do 2004. igrao je za Angers, potom je prešao u PSG, a od 2010. godine je u Barceloni.

Od 2005. godine je standardni član Les Expertsa, nezamjenjiv član vjerojatno najbolje rukometne reprezentacije koja je ikad okupljena. Osvojio je četiri Svjetska prvenstva, ima dva zlata s EP-a, olimpijsko zlato iz Londona 2012. i srebro iz Rio de Janeira 2016.

Uz sve to je kapetan francuske reprezentacije, a svi kažu kako je ovaj izvan terena dobroćudni div istinski dobrotvor. U sjajnim je odnosima sa svima, od bivšeg suigrača i današnjeg izbornika Didija Dinarta, preko svog velikog prijatelja i suigrača Nikole Karabatića, pa sve do mlađih igrača kojima pomaže da se uklope u reprezentaciju. O njemu nećete čuti nijednu lošu. Barem ne izvan terena. U igri je nešto drugo - koliko je samo batina podijelio opaki Cedric Sorhaindo, ali i primio. Na početku u tandemu s današnjim izbornikom Dinartom, koji je u reprezentaciji bio specijalist za obranu, sve do danas, kad igra u paru s Lukom Karabatićem.

'Francuska reprezentacija za mene je kao obitelj. Drago mi je da imamo neke druge zvijezde pa da se o meni ne govori i da se ne guram u prvi plan', kaže Sorhaindo i nastavlja:

'Svaki igrač prirodno dobije neku ulogu u ekipi. Moja je uvijek bila pomoći drugima, a takav sam i u životu. Sjećam se kako sam se osjećao kad sam došao u reprezentaciju, kako mi je sve to bilo čudno. Pokušavam olakšati klincima. Ne govorim im ‘mislim da’, nego ‘znam da’ jer me život puno toga naučio.'

Na ovom EP-u Dinart ga je malo čuvao, no sad dolaze utakmice u kojima će Sorhaindo preuzeti odgovornost, kako u obrani, tako i u napadu. Već danas (srijeda 24. siječnja, 20.30 sati, Arena Zagreb) protiv Hrvatske. Čeka ga susret na crti s bivšim suigračem iz Barcelone Igorom Vorijem, ali upoznat će i Igora Musu, Marina Marića, dok Jakova Gojuna odavno zna... Od svih njih očekujte pravu borbu na terenu i iskreni prijateljski zagrljaj nakon utakmice.