Svake godine 18. studenoga u svakoj vukovarskoj obitelji obilježava se jedan od najbolnijih dana u novijoj povijesti toga grada i Hrvatske. Većina ih svake godine odlazi u Vukovar kako bi u koloni sjećanja od bolnice prošli gradskim ulicama do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata, a neki taj dan provedu u krugu obitelji uz zapaljenu svijeću, prisjećajući se tog vremena.

U miru obitelji taj dan se obilježava i kod veslača Damira Martina, osvajača dva olimpijska srebra, dva svjetska zlata i pregršt medalja s europskih prvenstava. Rođen je 14. srpnja 1988. u Vukovaru i jedan je od mnogobrojne djece koji je, kao 3-godišnji klinac koji tada nije mogao razumjeti što se događa, u najtužnijoj koloni u povijesti Hrvatske s majkom i starijim bratom napustio rodni grad.

'U našoj obitelji shvatili smo kako nam je jako bolno i emotivno biti u koloni sjećanja. U mojoj obitelji taj tužan dan, kada smo morali napustiti rodni grad, obilježavamo interno i jako intimno. Svi se okupimo kod kuće i prisjetimo se tih tužnih dana. Majka Dubravka jednom je prilikom rekla kako smo jednom prošli u koloni, onoj 1991. godine, te da više nikada ne trebamo prolaziti taj put. Eto, majka je tako odlučila i ja je razumijem', kazao je za tportal 31-godišnji Damir Martin te je puno puta znao reći kako su ga život u izbjeglištvu i odrastanje uz slušanje priča o obrani Vukovara izgradili kao osobu i ojačali.

'Do kraja, sve do pada Vukovara, šest godina stariji brat Stanislav i ja ostali smo s majkom i prošli smo tom kolonom. Srećom, ja se iz tog dana ne sjećam baš ničega jer sam imao svega tri godine, ali zato brat i majka pamte svaki trenutak. No o toj temi ne vole govoriti i ja ih razumijem. To je jako teška tema za sve nas Vukovarce', kazao je Martin, dodavši:

'Taj tužan dan i pad Vukovara te činjenica da je otac Boris do zadnjeg dana bio među braniteljima Domovinskog rata na svom položaju nekako je dodatno povezala našu obitelj i dala nam snage da sve životne probleme i prepreke prođemo hrabrije i snažnije', dodao je Martin, prisjetivši se kako je otac s kolegama na dan pada Vukovara uspio izvući živu glavu u proboju. No kako je tih dana izgubio velik broj prijatelja i suboraca, shvaća zašto ne voli govoriti o tome. Ožiljci na srcu ostali su preduboki…

Iako ovih dana u obitelji Martin tuguju, s druge strane svjesni su toga kako život ide dalje. Tako je i Damir Martin sve podredio nastupu na Olimpijskim igrama 2020. u Tokiju. No kako je prije tri tjedna imao tešku operaciju kuka, još ni sam ne zna kada se vraća veslanju.

'Operacija kuka nije bila laka, ali sam barem riješio bol koja me mučila. Još dva tjedna mogu hodati samo uz pomoć štaka i kretanje mi je ograničeno. No očekujem da ću se za najviše tri mjeseca vratiti veslanju i dat ću sve od sebe da do kraja srpnja, kada su na rasporedu Olimpijske igre, budem u što boljoj formi. U ovom trenutku zaista mi je teško reći kakav rezultat mogu ostvariti. To ću znati tek kad počnem trenirati punom snagom i kad vidim u kakvom sam stanju. Naslušao sam se priča o sportašima koji su se prerano vratili i na taj način si uništili karijeru', završio je Martin, dodajući da dio godišnjeg odmora svakog rujna provodi u rodnom gradu u kojem mu još živi baka.

Kaže da njegovi roditelji tijekom ljeta godišnji odmor umjesto na moru provode u Vukovaru jer se u njemu najbolje odmore od svega. Veza s rodnim gradom je neraskidiva…

'Valjda ću i ja tako jednoga dana. Vukovar je ipak naš grad i to ponosno svima govorimo.'