Uprava Dinama odlučila je zbog prekida natjecanja, koje je uzrokovano pandemijom koronavirusa, smanjiti plaće svima u klubu. Radna zajednica i druga momčad prihvatili su tu odluku, ali ne i prva momčad. Rezultat sukoba je rješenje o prekidu suradnje s ljudima iz stručnog stožera trenera Nenada Bjelice.

Čelni ljudi kluba tim su potezom 'pokazali mišiće', no samo trenutno. Dugoročno gledano, čini se kako su si zabili klasični autogol koji bi mogao imati teške posljedice, posebice na klupske financije.

Naime, čeka se reakcija Nenada Bjelice koji je trenutno s obitelji u Klagenfurtu. Zbog pandemije koronavirusa njegov povratak u Zagreb i sastanak s klupskim vodstvom nije moguć jer bi još uvijek aktualni trener Dinama prvo morao u dvotjednu samoizolaciju, a izvanredne mjere i dalje su na snazi.

Zbog toga je cijela situacija i dalje poprilično napeta, ali bez pomaka. Klub Bjelici neće dati otkaz jer tim potezom riskira gotovo dva milijuna eura gubitka, a protjerivanje najbližih Bjeličinih suradnika najveći je pritisak i udarac koji su mu mogli zadati.

I dok 'mudre glave' taj potez pokušavaju opravdati u javnosti i pred navijačima, kao da nisu svjesni koliku su štetu napravili. A ona je u stvari minimalna u odnosu na ono što bi se Dinamu ovog ljeta moglo dogoditi.

Svima je jasno kako će Nenad Bjelica i čelnici Dinama pregovarati o njegovu odlasku, pokušat će pronaći zajednički jezik, sve u cilju da klub spasi barem dio novca koji bi svom treneru prema važećem ugovoru trebao isplatiti. Možda će nešto i ušparati, ali Bjelica će im sigurno zagorčati život koliko je god to moguće. Čisto da im pokaže koliko nisu u pravu i koliko su njihovi potezi niski i u najmanju ruku nepravedni.

A kad se klub i Bjelica dogovore, tek tada nastupa prava frka i panika. Gotovo je sigurno da će odlazak Nenada Bjelice pokrenuti lavinu unutar momčadi, bez obzira na to što neki od igrača imaju važeće ugovore. Nekima od njih dosta je ovakvog ponašanja čelnih ljudi kluba i sigurno će zatražiti transfer - što zbog odanosti Nenadu Bjelici, što zbog zasićenosti i negativne atmosfere koja je zagadila klub.

Prvi je među njima kapetan Arijan Ademi koji nedavno potpisao novi ugovor do ljeta 2023. godine. Za njega se već duže vrijeme zanimaju neki francuski klubovi, ali ima konkretnih ponuda i iz Italije te Njemačke. Na izlaznim bi se vratima uz Ademija našli reprezentativci BiH Amer Gojak i Izet Hajrović, ali i Kevin Theophile-Catherine, Emir Dilaver, Marin Leovac i Petar Stojanović!

To je već zabrinjavajući broj prvotimaca koji su nezadovoljni, a postat će još i veći 'problem' kad Bjelica - a to je samo pitanje vremena - i službeno ode iz Dinama.

Jedino rješenje - zbog mira u kući - je prodati nezadovoljnike. Bez obzira na cijenu jer Bjeličinom nasljedniku treba osigurati normalne uvjete za nastavak rada. A s nezadovoljnim i nemotiviranim igračima to nije moguće.

I tu se pojavljuje još veći problem koji bi kratkoročno mogao Dinamo stajati desetke milijune eura gubitka, a dugoročno bi taj minus u poslovanju poprilično uzdrmao temelje opstanka kluba. Koji, svima je to jasno - živi od prodaje svojih igrača...

Problem je u tome što je svim nogometašima, ne samo Dinamovim, vrijednost opasno pala, a pitanje je koliko će još padati jer se pandemiji koronavirusa kraj ne nazire, svi su klubovi diljem svijeta u velikim minusima pa je za očekivati da će tržište doživjeti ogroman udarac. Oni optimističniji govore o smanjenju cijena igrača do 30 posto, ali realnije je za očekivati da će 'kresanje' ići i do 50 posto. Za sve, pa i one najveće zvijezde!

Tako bi Dinamo samo na sedmorici gore spomenutih nogometaša, ako ih odluči prodati, mogao izgubiti - prema grubim i u ovom trenutku optimističnim izračunima - i više od 15 milijuna eura!

One katastrofične projekcije niti ne želimo spominjati, no slikovito bi to moglo izgledati ovako: kapetan Arijan Ademi, za kojeg su na Maksimiru očekivali transfer od najmanje 10 milijuna eura, mogao bi u tim uvjetima biti zadovoljan ponudom od tri do maksimalno pet milijuna eura. No, realnija su ona tri milijuna...

E, sad. Za Gojaka su u Dinamu očekivali između 10 i 15 milijuna eura, Dilaver ne bi išao za manje od pet-šest milijuna, Theophile-Catherine također, Stojanović bi se u normalnim uvjetima dao 'utopiti' za tri ili četiri milijuna, tako negdje i Hajrović, a Leovac sigurno za dva, vjerojatno i tri milijuna eura.

To je u normalnim uvjetima, ali sada je realnost da će i polovica od planiranog biti sjajna zarada, a i to je upitno. A Dinamo živi od prodaje igrača.

U cijeloj priči ne treba zaboraviti dvojicu najskupljih igrača Dinama - golmana Dominika Livakovića (13 milijuna eura) i napadača Brunu Petkovića (15 milijuna eura). Obojica su standardni reprezentativci i s 'modrima' imaju ugovore do 2024. godine. No, ako će biti potrebe spašavati klub, nije isključeno da će i njih dvojica 'u izlog'. Cijena je sada visoka, no za njih Dinamo taj novac neće dobiti. Nema šanse. Jedino ako će čekati da se tržište oporavi ili pak kraj EP-a koji će se igrati sljedeće godine. No i u tom slučaju treba 'skinuti' barem 30 posto od aktualne cijene.

Kad se sve zbroji i oduzme, Dinamo bi u sljedeća dva ili tri prijelazna roka - barem do ljeta 2021. godine - zbog uzdrmanog tržišta i strmoglavog pada cijena igrača mogao izgubiti više od 30 milijuna eura. A taj bi udarac teško preživjeli i veći, financijski stabilniji, klubovi.

Smiješno je kad se samo sjetimo da je sve krenulo bahatom odlukom da se - bez pregovora - skrešu plaće igračima, treneru i stručnom stožeru. Posljedice te odluke Dinamo će itekako osjećati u godinama koje dolaze. Gladnim godinama...