Vrlo sličnu smo utakmicu gledali protiv Tunisa kao i dan prije protiv Austrijanaca s tim da je ipak bilo više tempa i trke te fizikalije od strane naših protivnika. Izvedba i konačan rezultat je gotovo isti ili hajde za jedan gol bolji nego jučer i za taj gol ili koračić i bolji utisak, iako na terenu i nije baš bilo bajno. Opet nas je spasila obrana na čelu s Alilovićem koji nije bio toliko briljantan da nas je bacao u nesvijest svojim obranama (11 obrana, jedna više nego protiv Austrije), ali je 4 ili 5 obrana bilo baš onih kako treneri vole reći dvostruke težine. Dakle, obraniš zicera i odmah iz te obrane postigneš lagani pogodak. Dvostruka korist i udarac za protivnika koji omamljuje i ubija volju za igrom. Biti će sigurno ova izvedba kao punjač za Alilovićevo samopouzdanje i za podizanje forme.

Obrana na tuniske bombardere je bila 6-0 što se i očekivalo, ali ponovno sa Kopljarom na centru i Vorijem desno. Duvnjak je išao na najboljeg pucača Bannoura koji je pucao koliko i kad je to htio i uvalio nam 9 komada. Samim tim se vidi koliko je bila učinkovita obrana na njemu, iako i tu tvrdnju možemo podijeliti na dva djela; u prvom poluvremenu, kada je Duvnjak stajao previše udaljen od Bannoura i gubio je kontakt i blok, te na drugi gdje ga je ipak ukočio u velikoj mjeri i gdje je na kraju istrošio sebe do krajnje granice da na kraju nije mogao hodati po terenu.

Ostavljalo se prostor za crtu gdje je krstario Tej koji je sam sebi napravio problem na početku s dva isključenja tako da je do kraja ustvari sam sebe onemogućio da svojim blokom i jakom igrom na tijelo protivnika stvara kako sebi prostor tako i prostor za vanjske igrače svoje momčadi. Kopljar je ponovno bio glavna figura obrane i uz još uvijek nekako rezerviranog Gojuna, glavni razbijač napada naših protivnika. Iz takve obrane ponovno se rađala kontra koja nas je nosila cijelu utakmicu i od naših 28 golova krila su uvalila zajedno sa sedmercima više od pola ( 15 komada ). Do kad će curiti ta kontra ja se ne brinem za rezultat jer imamo realizaciju naših krila ukupno u dvije utakmice na više od 80%.

Najveći nam je problem napad na postavljenu zonu protiv 3-2-1 ili 5-1 Tunižana, koji su nam stvarali probleme u postavljenom napadu šest na šest i muka se samo nastavila, slična onoj protiv Austrije. Realizacija bekova je još i dobra kada se uzme u obzir da svaki šut koji je izveden je izveden iz neizrađene situacije sa jednim ili čak dva igrača suparnika u bloku. Nema korištenja prostora, lopta je i dalje spora kao da je u pitanju medicinka a ne rukometna lopta i sve se na kraju završava sa polurezonskim šutevima ili solo akcijama 1 na 1. Još kad se u to uklopi loš dan Duvnjaka koji je u napadu imao 3/10 šut ( 2/8 sa 9 m) eto ti vraga. Još to nekako prolazi sa Tunižanima ili Austrijancima ali za dalje to je tanko.

Za sada jedini koji nešto odigra u napadu je Kopljar koji je samozatajno u napadu složio u drugom djelu tri od svoja četiri gola i to u ključnim dijelovima kada smo imali kontinuirano napad na kompletnu zonu Tunisa. Jedna asistencija za gol Čupića također u završnici te punih 48 minuta na parketu i u napadu i u obrani, zbog čega zaslužuje biti možda i igrač utakmice na našoj strani. Neće se mnogi složiti, ali svaka čast krilima i u nekoliko navrata Aliloviću, ali Marko je bio na pravom mjestu u pravo vrijeme.

I dalje tvrdim da više povjerenja treba dati Karačiću i Sliškoviću ma što tko govorio. Ta dva igrača na oko ne izgledaju da mogu, ali sigurno mogu puno više nego što se u njih vjeruje, te se na osnovu nekoliko minuta po poluvremenu ne može donijeti zaključak kako su katastrofa. Treba uzeti u obzir da nije lako upasti na prvu u momčad koja se zna napamet već godinama, a sustavnim Golužinim silovanjem minutaže neće nikada ni moći biti dio stroja u pravom smislu riječi. Karačić može odmijeniti Duvnjaka jer trenutno na poziciji razigravača nemamo bolju zamjenu za Duleta. Što se Sliškovića tiče, on tek nije dobio ništa minuta u napadu, a ono što je proveo u igri je bio većinom u obrani gdje se iskreno malo naivno ponio u par navrata, ali ne zato što ne zna već iz želje da pokaže da hoće i može, a taj ga je zanos koštao kod sudaca kazni a kod Goluže klupe.

Dobro je sad što je dan odmora i što je iduća utakmica Iran s kojim bi trebali, u stvari morali ući s igračima iz drugog plana i s njima bi tu utakmicu morali dobiti bez problema. Ako nam Iran bude iziskivao potrošnju glavnih igrača onda nemam više što dodati na temu – izbor i izbornik. Očigledno je da će na kraju utakmica sa Makedoncima biti ključna za prvo ili drugo mjesto i protivnika ( valjda lakšeg ) sa četvrte ili treće pozicije u A skupini.