Već nekoliko mjeseci posjetitelji Dinamovih utakmica, ali isključivo oni koji ulaze na istočnu tribinu, proživljavaju torturu kao da su najveći kriminalci
I dok se na zapadnu i sjevernu tribinu, tamo gdje dolaze oni koji Zdravku Mamiću ne zvižde, ulazi bez problema, za istočnu tribinu, pa čak i da niste na tzv. popisima 'kažnjenih', prolazite torturu i ulazite samo ako imate živaca i snage.
Naime, ulazak je pod budnom paskom policije i redara, pred kojima morate skidati i cipele te se moliti da ne pada kiša, jer onda bi gacali i po vodi. Naravno, to sve traje beskrajno dugo, ponekad i duže od 40 minuta, znatno duže nego što se obavljaju sigurnosne mjere i u najčuvanijim zračnim lukama, od SAD-a do Izraela.
Osim što izuvaju navijače, provjeravaju se osobne karte, uspoređuju imena s onima na policijskim izvješćima... A zašto? To znaju samo oni koji su takve represivne mjere i dopustili.
Izuzetak nije bila ni utakmica s Rijekom, kada su na istoku 'grmjeli' najžešći Mamićevi protivnici te kada su se nadglasavali s 200-tinjak Mamićevih istomišljenika sa sjeverne tribine.