Hrvatska u petak na Rujevici igra utakmicu protiv Finske, no kako god taj dvoboj završio tri dana kasnije odluka o putniku na Svjetsko prvenstvo past će u Kijevu.

Naša reprezentacija ne smije izgubiti taj dvoboj, jer ne samo da bi mogla ostati bez prvog mjesta, već i drugog koje vodi u dodatne kvalifikacije pa Ante Čačić ključnoj utakmici mora pristupiti s velikim oprezom.

Ukrajina definitivno ne spada u rang najboljih reprezentacija Europe, no na svom terenu je vrlo opasna i u ovom ciklusu kvalifikacija još niti jednom nije izgubila, a samo je Island uspio izbjeći poraz.

Najveća opasnost definitivno je Andrij Jarmolenko koji je uz odštetu od 25 milijuna eura prešao ovog ljeta iz Dinama Kijev u Borussiju Dortmund. U Ligi prvaka već je zabio protiv Tottenhama, a ovog vikenda i Augsburgu u Bundesligi, čime je potvrdio dobru formu uoči ključnih reprezentativnih utakmica.

Jarmolenko je u kvalifikacijama za SP već zabio pet golova, a posebno su ga zapamtili Turci kojima je utrpao tri gola u dvije utakmice. Riječ je o snažnom 27-godišnjem napadaču koji svojim potezima može riješiti utakmicu, ali znao je u prošlosti imati problema sa svojim temperamentom što bi možda trebalo uzeti u obzir pri pripremi utakmice.

Drugu opasnost predstavlja Jevhen Konopljanka, razvikani krilni napadač kojeg su mnogi veliki klubovi htjeli u svojim redovima, no na kraju je potpisao za Sevillu 2015. godine, da bi sljedeće sezone preselio u Schalke.

Bivši igrač Dnjipra redovito nastupa u Bundesligi, a u dresu hrvatske reprezentacije odlično surađuje s Jarmolenkom i to je napadačka osovina koju će trebati zaustaviti.

Ukrajina je ovih dana dobila i trećeg opasnog ofenzivca, nakon što je Šahtarov Brazilac Marlos odlučio uzeti državljanstvo i priključiti se Ševčenkovoj družini. Koliko će se ovaj veznjak uklopiti u igru tek treba vidjeti u dvoboju s Kosovom u petak, ali definitivno bi mogao biti džoker koji jednim potezom dovodi protivnika u nevolju.

Kad se svemu tome doda domoljubni naboj koji trese Ukrajinu zbog političke situacije posljednjih godina jasno je da ova reprezentacija želi na SP u Rusiju barem jednako kao i naša, ako ne i više. Nošena bodrenjem punog stadiona još jednom će biti silna prijetnja hrvatskoj reprezentaciji, no nadajmo se da će se ponoviti 1997. godina, kada su naši utišali Kijev i izborili plasman na SP na kojem su kasnije osvojili broncu...