Real Madrid na svom je Bernabeu odigrao 1:1 protiv Juventusa u polufinalu Lige prvaka i tako, čini se, zapečatio sezonu bez trofeja. Devet je razloga, točnije rečeno devet faktora, uzrokovalo ovakav razvoj događaja...

Benzema faktor

Koliko je Karim Benzema važan za geometriju Ancelottijeve postalo je jasno. Dok je fizički imao snage za trku Ronaldo i James su mogli normalno disati. Čim je počeo vući 'na škrge' cijela momčad je blago rečeno zaspala. Benzema je fantastičan dodatak Ronaldu, koji praktički živi od njegovog kretanja uz rub šesnaesterca. To je tip igrača koji fizički može iznijeti loptu u kontri, ali je u isto vrijeme i smiriti bez gubitka napadačke koncepcije. Već dugo godina kritiziran i podcijenjen od strane navijača i medija koji ne razumiju nogomet Benzema je protiv Juventusa poluozlijeđen pokazao više nego Ronaldo u dvije utakmice. Dolazak bilo kojeg igrača tipa Falcao ili Van Persie uništio bi Realov marketinški potencijal jer Ronaldo ne može igrati ako kompletna momčad ne radi za njega, a to naravno prvenstveno uključuje i isturenog centarfora. Naravno da je u Realovom interesu da maksimizira Ronaldov imidž i baš zbog toga je Benzema zadržan, što je u najmanju ruku licemjerno, ali s druge strane apsolutno razumljivo.

Modrić faktor

Bez Luke Modrića, Real je uspio od megauspješne sezone doći do potpunog debakla. Modrić kao ultimativni kotačić veznog reda, kojeg bi se dalo usporediti sa onim zakovicama koje dobijete prilikom montaže kreveta, je previše bitan ovoj momčadi jer u ovoj konstelaciji snaga jednostavno je nemoguće sa promašenim transferom (Kroos) očekivati još jedno finale LP. Prava je sramota da su Ozila poslali u Arsenal a doveli igrača koji niti smrdi niti miriše. To naravno ne znači da je transfer Ozila bio loš posao, daleko od toga. Modrić je posebno nedostajao prilikom oduzetih lopti na centru kada se geometrijski definirala nemoć Reala da dođe kvalitetnim pasom do viška na krilu. To se odnosi i na zadnjih 20 minuta gdje smo imali nesvakidašnju priliku gledati Real kako ulazi na 25 metara od Buffona bez velikog otpora, a onda potpuno nemoćno prebacuje na stranu do pogreške ili neupotrebljivog centaršuta.

Cristiano Ronaldo

Ronaldo je veliki golgeter. Sjajan igrač koji će ostati upisan velikim slovima u povijest nogometa. Međutim, ne pripada odabranom društvu u kojem među ostalim igra i njegov suparnik iz Barcelone. Nema taj fizički 'presence' i nikada u velikim utakmicama ne možete od njega očekivati čuda. Ne samo čuda, ne možete očekivati ni da će biti odlučujući faktor. Od nekoga tko je osvojio Zlatnu loptu očekuje se puno više. Sezona na izmaku, Juve ima 1:1 a Ronaldo ni ne pokušava potrčati, pritisnuti, motivirati suigrače... Bilo što od navedenog. Nije ni Messi neki vokalac, ali on ni ne mora to biti, jer njegov nogomet za razliku od Ronalda govori na terenu.

Gareth Bale

I dalje je riječ o sjajnom igraču koji daje svoj maksimum s obzirom na poziciju koju igra. Balea se nepotrebno razapinje u konstelaciji snaga koje mu nikako ne idu u prilog. Njegova situacija dosta je slična Benzeminoj jer i jedan i drugi su se podredili Ronaldu. Koliko je to greška i samog Ancelottija može se razglabati na široko. Bale je npr. u prvoj utakmici u Torinu bio označen jednim od najgorih na terenu, a zaboravljena je njegova fantastična marking zona oko Pirla koju je odradio sjajno. Ne treba zaboraviti činjenicu da Bale igra na poziciji koja mu apsolutno po ničemu ne odgovara.

Allegrijeve taktičke bravure

Zna se da su općenito kapitalni talijanski treneri dobri u izvlačenju maksimuma iz momčadi (izuzev Mancinija) ali treba to napraviti kada ste preuzeli ekipu koja je već dosegnula svoj igrački vrhunac kao što je to bio slučaj sa ovim Juventusom. Doći nakon Contea nije lako, što je pokazao i primjer Guardiole u Bayernu. Allegri radi odličan posao i pažljivo rotira sustave 3-5-2 i 4-4-1-1 koji su mu na koncu konca i donijeli ovo finale. Prva utakmica i eksperiment Ancelottija s Ramosom na zadnjem veznom pokazala se ključnom za prolaz jer je Allegri fantastično reagirao s uvođenjem Sturara. Problem kod postavljanja stopera na poziciju zadnjeg veznog je taj što oni u igri zadržavaju tonus jednak onome kada nikoga nema iza njih. To znači da igraju isto kao da su stoperi iako imaju zaštitu odzada. U prvoj utakmici to se očitovalo kroz Ramosovo perfidno dodavanje prvom do sebe ili slanje dugih lopti na Ronalda i Balea što su ponavljam tipični simptomi stoperskog para bilo kojeg prvoligaša. Tu se vidjelo da Allegri razumije igru kada je žrtvovao jednog stopera u zamjenu za veznog igrača i time dobio balans kojeg je svojevremeno gubio tokom utakmice kada je Bale markirao Pirla

Taktički poraz Ancelottija

Iz večerašnje perspektive jasno je da pobjednik nije Carlo. Ne samo da mu je Ramos izoliran u prvoj utakmici već je potpuno izgubio putem i Ronalda. Jasno da će laici reći da je dotični zabio 2 gola što je točno, ali što vam to vrijedi kada isti nisu bili plod uigranog stila već individualna pogreška zadnje linije Talijana. Koliko je mogao dati jedan Illaramendi pravo je pitanje za Ancelottija. Povlači se i ono o politici rotiranja koja je očito bila pogrešna jer nije tajna da Carlo voli koristiti stalno krug od 13-14 igrača. Tako je u Milanu znala kružiti šaljiva dosjetka da nijedan igrač ne može toliko izmoriti Gattusa kao Ancelotti. Pametnom dosta.

Tevez i Morata

Obojica su iznimno pozitivno iznenadili! Morata je savršen fit za otvaranje u polukontri, a Tevez krajnji korisnik iste. Što je zanimljiivo to funkcionira i obrnuto što je ovaj polufinalni susret pokazao. Tevez je svoju karijeru uspio revitalizirati u potpunosti i danas on pripada uglednom društvu najboljih napadača svijeta. Iako je u drugom susretu nedostajao njegov jači doprinos on je jedan od rijetkih igrača koji se savršeno ubacuje u međuprostore i odlično koristi pogreške zadnje linije suparničke obrane. Dovoljno je pogledati način njegovih kretnji u Unitedu i danas da se odmah primijeti velika razlika u radijusu i efektivnosti. Ključ koji je okrenuo Juve je dolazak mladog Morate koji je savršen fit za Allegrijev sustav u kojem Llorente svojom igračkom fizionomijom nikada ne bi donio taj nužni iskorak.

Paul Pogba

Sjajan mladi igrač ali tržišno izrazito precijenjen. Igor Tudor dobro je detektirao nekoliko elemenata: Pogba je igrao koliko je mogao, promašio i zicer ali njegovo vrijeme tek dolazi. Vidljivo je da mu je visina i pregled igre prednost, ali ono što brojni analitičari ne uzimaju u obzir je činjenica da on s obzirom na delikatnu poziciju koju igra jednostavno ne smije sebi dopustiti da pogriješi u izboru sljedećeg kluba. To ostaje da vidimo ovoga ljeta.

Bekovski par Juventusa

Finale će biti zanimljivo iz više taktičkih pogleda ali zasigurno jedan od najistaknutijih će biti dvoboj Evre i Suareza te Neymara s lijevom stranom Juveove obrane. Zbog stila igre ovih agresivnih bekova, Barca se ne smije dati uvesti u poziciju u kojoj diktira tempo igre visokim posjedom već bi bilo idealno da pokušaju što prije zabiti gol da bi mogli neometano pustiti s lanca Neymara i poglavito Suareza. Ako kojim slučajem Juve prvi zabije biti će to dugačka noć za sve simpatizere Barcelone. Kao što je bila ova prethodna za one Reala...