Analitičar na Tribina.hr Gavran u svojoj zanimljivoj analizi objavio je pitanja na koje će novi Hajdukov strateg morati pronaći odgovore, a mi objavljujemo cijeli tekst...

'Hajduk je imenovao novog trenera, a njegovo je ime Damir Burić. Ime koje je daleko poznatije na njemačkom, nego na hrvatskom nogometnom nebu, što mu nipošto nije mana. Sa svojom skoro 51 godinom nije nikada radio kao samostalni trener, ali je radio u klubovima gornjeg srednjeg doma europskog nogometa i s igračima koji su kasnije postali vrhunski. To je važno jer to trebaju biti dvije težnje Hajduka: stvarati igrače koji će postati vrhunski i biti što bliže gornjem domu europskog nogometa.

Hajduk je ovog proljeća igrao teško probavljiv nogomet čak i najtvrdokornijim obožavateljima HNL-a koji su naviknuti na sve i svašta i jasno je da mora krenuti u izgradnju nove momčadi. Igrači koji mogu već sad igrati na ciljanom nivou ili su pokazali da mogu postati igrači za taj nivo mogu se nabrojati na prste jedne ruke, to su redom Kalinić, Milović, Vlašić, Tudor i Balić.

Kalinić je već dokazan golman i na njega nije potrebno trošiti riječi. Milović je jedini stoper u kadru koji zadovoljava uvjete modernog nogometa (snagom, brzinom i visinom) i trebao bi konačno dobiti priliku zaigrati desnog stopera gdje se (valjda) neće naopako postavljati. Vlašić je pokazao širok spektar kvaliteta koje mu omogućuju da praktički svaku poziciju odigra barem solidno, ali kao takav bi ekipi mogao dati najviše na poziciji kreativnog zadnjeg veznog koji će završavati protivničke i započinjati vlastite napade, nešto što Xabi Alonso radi vrhunski već desetak godina i dobar je uzor. Tudor, iako fizionomijom nisu slični ni najmanje, u nekim segmentima igre podsjeća na Perišića i sve što njemu treba za napredak prema tom nivou je kontinuitet, hoće li ikada taj nivo postići drugi je par cipela. Balić je nebrušeni dijamant i njegov je potencijal neupitan, ali ga treba znati izbrusiti, naći mu ulogu na terenu i napraviti od njega vrhunskog igrača.

S obzirom da ovo nije niti 50% ekipe i da je odlazak Kalinića izvjestan, jasno je da Burić ne može isporučiti rezultat odmah. Dodajmo tome još loše fizičko stanje kadra i kratko vrijeme za pripremu nove sezone i imamo pred sobom sezonu koja još nije ni počela, a već od nje ne treba ništa očekivati. Neobično je važno da nova uprava i navijači prihvate ovu činjenicu i novom treneru daju cijelu sljedeću sezonu za izgradnju ekipe i igre. Dakle odgovor na pitanje može li Burić biti dugoročno rješenje na klupi možemo dobiti samo ako dobije priliku da to pokaže.

Cijela sljedeća sezona mora biti sezona postavljanja pitanja i traženja odgovora, otkrivanja problema i pronalaženja rješenja i ako do kraja sezone budemo imali odgovore za sve probleme tek ćemo onda imati pravo na optimizam. Pitanja su sljedeća:

Može li Tino Sven Sušić igrati moderan nogomet i biti koristan vezni igrač?
Postoji li u Hajduku napadač koji zna, ili barem može u dogledno vrijeme naučiti zabijati golove?
Može li Mikanović prestati biti zaigrani dječak i odgovorno igrati poziciju koja zahtijeva odgovornost?
Postoji li u Hajduku igrač koji može kvalitetno pokriti lijevu stranu?
Postoji li još jedan takav?
Postoji li u moru iskusnih i neiskusnih Hajdukovih stopera još jedan da mu prosjek skrivljenih golova bude manji od jednog po utakmici?
Mogu li ostali biti dostojna konkurencija prvima i tjerati ih na napredak, i kada do toga dođe dostojno ih zamjeniti na terenu?

Svi koji prate Hajduk znaju da je odgovor na većinu ovih pitanja trenutno negativan. No, ako Burić uspije od Sušića i Mikanovića dobiti ozbiljnost, ako se bude slagao sa Domejom kao što bi se mogao slagati, ako dođe Bartulović, ako je Radčenko kvalitetno rješenje za lijevo krilo kao što se čini, ako Kiš može zabijati u Hajduku kao što je zabijao gdje god je igrao i ako Grbić može dostojno zamjeniti Kalinića, onda imamo zanimljivu jedanaestoricu. Puno je tu ako, ali na većini tih ako se razlikuju loši od dobrih trenera.

Gore nabrojani igrači ne moraju nužno biti budući prvih 11, ali su to oni koji po mom mišljenju mogu dostojno nositi dres Hajduka. Ima li ih još? Nisam siguran. Da bi odgovor na to pitanje bio pozitivan svoj će obol morati dati uprava. Prije svega nastaviti put "financijskog ozdravljenja" da bi mogli biti dobar sluga treneru. Treneru u kojeg moraju imati povjerenja i dati mu vrijeme, ne zato jer on to a priori zaslužuje, nego zato što ne postoji drugi način da se dokažu niti trener niti igrači. Drugim riječima uprava u odnosu s trenerom mora pokazati ozbiljnost, jer je to jedina kvaliteta za koju možemo biti sigurni da Burić donosi sa sobom – ozbiljnost. Naime, drugačiji u Njemačkoj ne uspijevaju.

Sretno mu bilo!'