Koliko su treneri potrošna roba, nepotrebno je govoriti. Jer smjenjuje ih se svako malo, odnosno čim rezultat nije u skladu s očekivanjima vodstva klub(ov)a. I zato su već mijenjali trenere i u Engleskoj, Španjolskoj, Italiji...

Naravno, Hrvatska nije nikakav izuzetak. Dapače, bila je jedan od primjera u kojem se trenerski kruh najteže brani jer bilo je sezona kada bi već do kraja rujna palo nekoliko trenerskih glava.

Podsjetimo samo da su prošle sezone već nakon prvog kola trenera promijenili u Splitu, kada je umjesto Gorana Sablića momčad preuzeo Vjekoslav Lokica. U Istri su Andreja Panadića zamijenili nakon drugog kola, kada je na klupu pulskog kluba sjeo Goran Tomić.

Ni Dinamo - koji je zbog čestih promjena vizije vođenja kluba odnosno pod imperativom rezultata unatoč konstantnoj rasprodaji najboljih igrača - nije imun na trenerske smjene. Prošle sezone nakon devetog kola morao je otići Zlatko Kranjčar, a umjesto njega prvu je momčad preuzeo Bugarin Ivajlo Petev.

Koliko je ta sječa trenerskih glava uobičajena stvar, možemo potvrditi podatkom da su tek četiri kluba do kraja sezone izgurala s trenerima koji su bili na klupi od prvog kola. A to su Inter (Samir Toplak), Rijeka (Matjaž Kek), Osijek (Zoran Zekić), Slaven Belupo (Željko Kopić), dok je recimo Cibalia promijenila čak tri trenera (nakon Mršića stigao je Pacult, a kraj sezone pripao je Bartoloviću).

Naravno, već smo bezbroj puta čuli kako je konstantnost rada u dužem vremenskom periodu neophodna da bi se prepoznao trenerski rukopis, a što najbolje potvrđuju i uspjesi Rijeke, koja je uz trenera Keka stigla do najvećeg klupskog uspjeha, odnosno osvajanja dvostruke krune. Zbog čega je predsjednik Mišković i ovog vikenda odbio Kekovu ostavku. Potvrđuju to i ovogodišnji rezultati Osijeka, koji je pod Zekićevim vodstvom znao srušiti i PSV, odlično se suprotstaviti bečkoj Austriji, ali i otkinuti bodove Dinamu, Hajduku i Rijeci.

I ova sezona, već smo se ponadali, krenula je u tom smjeru, jer do 13. kola čak ni u Rudešu, posljednje plasiranoj momčadi Hrvatski Telekom Prve lige, klubu koji se ove sezone prvi put natječe u elitnom društvu, ali i koji je ostvario tek jednu pobjedu - nije bilo govora o smjeni trenera Inakija Alonsa. Premda je, ruku na srce, španjolski trener imao i najteži posao, jer trebao je sastavljati momčad od igrača koji su prošle sezone igrali drugu ligu, a novi igrači i pojačanja kapali su mu do kraja kolovoza te je bilo nemoguće uigravati momčad, pa samim time i očekivati kontinuitet. A sada, kada ga je napokon uhvatio, igra već ima glavu i rep, što je potvrdila i utakmica osmine finala hrvatskog kupa u kojoj je Rudeš zaustavio Slaven Belupo.

Međutim taj poraz ipak je donio prvu smjenu ove sezone.

Doduše, prije prvenstva Dinamo je zamijenio Peteva zbog loših izdanja 'modrih' tijekom priprema, a momčad je preuzeo Mario Cvitanović, tako da otkaz Željku Kopiću, treneru Belupa, ipak vodimo kao prvi u samoj sezoni.

Iako ni za taj otkaz ne postoji valjani razlog, jer 'farmaceuti' su dobro ušli u sezonu. Nakon četiri kola imali su tri pobjede. Kasnije su odigrali nekoliko remija, između ostalih s preporođenim Osijekom i aktualnim prvakom Rijekom, ali su u posljednja dva kola poraženi, prvo od Intera, potom i od Cibalije. No čelnici kluba procijenili su, nakon poraza od Rudeša, da Kopić ipak više ne zaslužuje trenersku poziciju. A sjećamo se kako su prije nekoliko mjeseci mnogi baš Kopića željeli vidjeti u trenirci zagrebačkog Dinama, predviđajući mu veliku trenersku karijeru. Jer tada je valjda znao svoj posao, a sada odjednom - ne zna?!