Patrik Ćavar svojevremeno je bio najbolje lijevo rukometni krilo na svijetu i nosio je dres velike Barcelone, a sada se rado prisjeća nekih epizoda iz tih 'davnih' vremena.

Od svih trofeja, a osvojio je pet naslova pobjednika Kupa prvaka, dva s hrvatskim i tri sa španjolskim prvacima, potom i s hrvatskom reprezentacijom tri velike medalje, najdraža mu je olimpijska zlatna osvojena na Igrama 1996. u Atlanti.

'Nakon što smo 1996. osvojili peto mjesto na Europskom prvenstvu, malo je tko očekivao da ćemo nekoliko mjeseci kasnije osvojiti zlato na Igrama u Atlanti. Ključni čovjek na putu do medalje bio je izbornik Velimir Kljajić. O njemu smo iz priča znali da je čvrsta ruka. Kad bolje razmislim, upravo je to bilo ono što je trebalo našoj generaciji. Trebao nam je čovjek koji će se prema nama, a svi smo u to vrijeme bili velike rukometne zvijezde, postavi bez pardona', prisjetio se Ćavar igračkih dana u intervjuu za Večernji list.

Sjetio se Ćavar i prekrasnih dana u Barceloni.

'U to doba, 90-ih, Barcelona je bila najjača rukometna momčad. Koga je Barcelona zvala, taj je doista vrijedio. Tamo sam iskusio stopostotni profesionalizam u svim oblicima. Često smo se družili s nogometašima. Oni su dolazili na naše proslave, mi na njihove. Bili smo kao obitelj. Kad bismo išli u obilazak bolnica, uvijek bi išla po tri-četiri nogometaša, rukometaša i košarkaša. U nekoliko sam navrata išao s Figom, Xavijem, Rivaldom i Guardiolom. Tih barcelonskih dana družio sam se s Pepom Guardiolom.

Ćavar nikad nije igrao s Ivanom Balićem. Najbliže igranju zajedno bili su uoči Svjetskog prvenstva u Francuskoj 2001., ali se Balić ozlijedio. Na pripremama u Poreču, uoči tog SP-a, dogodila je jedna od najpoznatijih anegdota.

'Bili smo na pripremama u Poreču i sjedili u kafiću Ivano Balić, Petar Metličić i ja. Bilo je to nakon večere. Otišli smo na piće prije spavanja. Bilo je to u travnju ili svibnju, uglavnom nije baš bilo toplo. Kafić je bio blizu neke lučice, a voda je bila prljava, bilo je u njoj svačega, od mulja do ulja. Rekao sam im: Vidite kako je ovo prljavo. Pa nema teorije da netko ovdje uđe u vodu. Na to Ivano Balić kaže: Hoćeš se kladiti da ću ja skočiti u tu vodu? Rekao sam mu da nema šanse da će to napraviti. Mislim da smo se kladili za sto eura. Rekao sam mu da ću mu platiti sto eura, ali da nema teorije da skoči. A on ni pet ni šest, digao se od stola i u tenisicama i trenirci hladnokrvno bacio se u tu vodu. Odmah sam mu isplatio sto eura. Najsmješnije mi je bilo kada je izišao iz vode, imao je duboke tenisice pa mu je voda curila iz njih. Iskreno, bio sam u šoku kad je mrtav-hladan skočio u tu vodu', rekao je Ćavar.

Cijeli intervju pročitajte OVDJE.