Usprkos problemima s ozljedama te činjenicom da su se neki iskusni igrači odlučili umiroviti, izabranici Line Červara otputovali su u glavni grad Bavarske prepuni optimizma iako su ih kladionice i većina analitičara – već otpisali.

Podsjetimo, Hrvatska se nalazi u skupini s Islandom, Japanom, Makedonijom, Bahreinom i Španjolskom. Prve tri reprezentacije idu dalje, nakon čega kreće žestoka borba za svaki bod.

'Očekujem od naših da se uključe u borbu za jednu od medalja mada iz Saveza naglašavaju kako je primarni cilj plasman među najboljih sedam kako bi se osigurala viza za sljedeće Olimpijske igre. Iskreno mislim da imamo dobru reprezentaciju koja, kada je prava, sa svakim može ravnopravno igrati', kazao je za tportal 47-godišnji Patrik Ćavar, koji živi na relaciji Metković-Zagreb, a nakon odlaska u igračku mirovinu posvetio se tenisu koji redovito rekreativno igra te već godinama radi i kao komentator tenisa na Sportklub televiziji. No rukomet je ipak njegov prvi sport i prati baš sve što se događa. Stoga svaka riječ koju kaže jedan od najvećih rukometaša svih vremena ima itekakvu težinu.

'Još kao igrač naučio sam da u rukometu favoriti uvijek ne pobjeđuju, a na ovom SP-u ima barem pet, šest reprezentacija koje mogu do zlata. Među te favorite, iako neki tako ne misle, uvrstio bih i Hrvatsku!', dodao je Ćavar.

Mnogi su mišljenja kako ovoj hrvatskoj ekipi nedostaje iskustva jer u sastavu više nisu iskusni Čupić, Gojun, Alilović, Buntić, Vori i Kopljar, a dosta toga poremetile su izborniku Červaru i ozljede. Nedostaje prije svih sjajni šuter Marko Mamić.

'Istina, ostali smo bez nekoliko važnih igrača, uključujući Mamića, koji je naš najbolji šuter, ali jezgra je tu i jako je dobra. Naši vodeći igrači poput Duvnjaka, Stepančića, Cindrića i mladog Jaganjca, sve redom odlični šuteri koji mogu probiti svakoga golmana s deset metara, tu su i to je najvažnije. A nedostatak iskustva može se nadoknaditi srcem! To je moja poruka svim igračima. Stvarno sam optimist, samo moramo biti pravi kad je najpotrebnije i uz malo sreće mogli bismo do medalje. Grupu sigurno prolazimo, a onda u Kölnu slijedi pravo klanje jer se križamo s Njemačkom, Francuskom i vjerojatno Srbijom.'

Kladionice i analitičari ne daju nam baš prevelike šanse za plasman u polufinale. Većina nas vidi u borbi za sedmo mjesto koje vodi na Olimpijske igre.

'Iskreno, to ne pratim i to naše igrače ne treba zamarati. Evo vam primjer s prošlog Europskog prvenstva, koje se igralo u Hrvatskoj, kada gotovo nitko nije davao šanse Španjolskoj, a na koncu su bili zlatni. Zašto? Zato što su u pravom trenutku bili pravi i jer su imali odlične golmane. Ako su oni mogli dobivati sve redom jače selekcije, ne vidim zašto to ne bi mogla ova Hrvatska. Tu će ključ biti naši golmani i, naravno, veliko srce.'

Nije baš jasno tko je naš prvi golman, Marin Šego ili Ivan Stevanović. Je li to uopće važno?

'Ma to je potpuno nevažno. Najvažnije je da jedan od njih skupi 10 do 15 obrana i to će biti dovoljno za pobjedu u gotovo svakoj utakmici. Ako jedan od njih nema svoj dan, uvijek može uskočiti drugi koji čeka priliku. Čak bih rekao da je to naše tajno oružje jer smo jako fleksibilni kada su golmani u pitanju, a oni su ipak naša najvažnija karika.'

Za kraj nas zanima tko su po vama najveći favoriti za zlatnu medalju?

'Rekao sam da do zlata može pet, šest reprezentacija, ali ako nekoga moram izdvojiti, mislim da su broj jedan Nijemci, jer prvi dio igraju kod kuće, te Danci, kod kojih se igra završnica. Uz skandinavske reprezentacije Norvešku i Švedsku tu je još Španjolska te Francuska i naravno Hrvatska, koja se može ušuljati do polufinala. A onda je sve moguće.'