Kao nadarenog klinca, 17-godišnjeg Peru Dujmovića, svestranog krilnog igrača visokog dva metra i odličnog pregleda igre, uočili su u HKK-u Zrinjski Mostar treneri ambicioznog zagrebačkog prvoligaša Zrinjevca.

Nakon što je s mostarskim klubom u ratnim godinama osvojio sve što se moglo preselio se u Zagreb. Uz podršku obitelji, prihvatio je novi izazov i to se pokazalo kao ključan potez u njegovoj karijeri.

'U Zrinjevcu sam nakon početne prilagodbe dobio priliku i u seniorskoj momčadi, a ubrzo sam dobio i poziv u mladu hrvatsku reprezentaciju, koju je tada vodio Srećko Medvedec', ispričao je na početku razgovora za tportal danas 45-godišnji Pero Dujmović, poznatiji pod nadimkom Pepi, kako mu se zove i menadžerska agencija (PEPI SPORT AGENCY), u kojoj ima nekoliko nadarenih hrvatskih košarkaša koji bi mogli ostvariti zapažene karijere, kao što su playmaker Luka Krajnović i drugi. No zastupa i strane košarkaše, kao što su Miralem Halilović i Jerel Blassingame, a u njegovoj agenciji su i hrvatski reprezentativci Ivan Ramljak, Rok Stipčević i drugi. Zahvaljujući njegovoj preporuci Cibona je – kada su to mnogi treneri odbili – u Slovencu Gašperu Okornu dobila sjajno rješenje na klupi. Klub se preporodio otkako je stigao umjesto Vlade Jovanovića.

Igrao Euroligu, imao je nos za talente kao igrač, a zadnju utakmicu odigrao je za Široki

Bogato igračko iskustvo i činjenica da je vrlo rano otišao u inozemstvo bili su mu škola za posao kojim se danas bavi.

'Da, nakon svega četiri sezone u Zrinjevcu, u kojem je konkurencija tada bila vrlo snažna, otišao sam put Izraela, u Hapoel Galil Elion. Imao sam nepune 22 godine i adaptacija mi nije bila nimalo laka', rekao je Dujmović, no u kratkoj, ali bogatoj karijeri igrao je i za velike klubove kao što su Ulker, koji se kasnije fuzionirao s Fenerbahčeom, i ljubljanska Union Olimpija, s kojom je igrao u Euroligi, a u lijepom sjećanju ostali su mu i nastupi za klubove bogate tradicije kao što su francuski Cholet, belgijski Charleroi te pred kraj karijere zagrebačka Cedevita i Široki, ambiciozni klub iz Hercegovine. No kada je imao 32 godine, naglo je zbog teške ozljede prestao igrati, a na pitanje je li gledajući unazad zadovoljan svojom karijerom, iskreno nam kaže:

'Osim što sam zbog teške ozljede relativno rano prekinuo igračku karijeru, sve ostalo je bilo onako kako je bilo suđeno. Moja igračka karijera bila je relativno kratka, ali puna trofeja, finalnih utakmica i nezaboravnih iskustava koja i dandanas koristim u raznim životnim situacijama.'

Tako se često, kada razgovarate s njim o današnjoj košarci i zvijezdama Eurolige, prisjeti upravo dana iz francuskog Choleta, u kojem su igrali s njim tada nadareni juniori Nando De Colo i Rodrigue Beaubois, a koji već godinama imaju važnu ulogu u europskoj košarci.

Kao igrač otkrio je NBA potencijal u dvojici klinaca za koje danas svi znaju

Uostalom, De Colo je bio i MVP (najkorisniji igrač Eurolige) te je s moskovskim CSKA dva puta bio prvak Europe, a Beaubois je jedan od rijetkih igrača koji je osvojio NBA naslov (Dallas 2011.) te postao prvak Europe (Anadolu Efes 2021.), uz dodatak da je igrao važnu ulogu u obje momčadi.

'Kada sam stigao u Cholet, na klupi su bili nadareni juniori Nando De Colo i Rodrigue Beaubois, koji tada nisu puno igrali, ali po svemu se vidjelo da su iznadprosječni talenti. Bio sam uvjeren da će ostaviti dubok trag', prisjetio se Dujmović te je tada, igrom slučaja, shvatio da bi se nakon karijere mogao baviti menadžerskim ili poslom skauta, tj. lovca na mlade talente.

Naime tih dana kontaktirao je s njim skaut s naših prostora i raspitivao se za jednog suigrača kojeg nije želio imenovati.

'Kada me pitao mislim li da taj igrač ima NBA potencijal, rekao sam mu da su NBA potencijal samo juniori De Colo i Beaubois, koje tada skoro nitko nije znao. I eto, ostalo je povijest, obojica su završila u NBA ligi i trenutačno su zvijezde Eurolige', uz smijeh je ispričao Dujmović, dodajući:

'Još kao igrač osjetio sam da imam sklonosti za taj posao, a čak sam i za vrijeme karijere aktivno sudjelovao u nekim pregovorima oko mog ugovora. Onog trenutka u kojem sam se zbog ozljede ostavio aktivne košarke prijavio sam se za polaganje licence za FIBA agenta u Ženevi i postao prvi hrvatski agent s licencom FIBA-e, a posjedujem je već 12 godina.'

Danas većinu vremena provodi na putu i svjestan je da obitelj, supruga i dvoje djece, najviše pate zbog toga. No od prvog dana ozbiljno se primio posla i polako gradi svoju priču, s time da je odlučio riskirati i ulagati u mlade. I to na način na koji to nije napravio nijedan menadžer s ovih prostora. Ali do te priče o kampu za mlade nade, koji je postao poznat širom Europe, stići ćemo kasnije…

'Realno, svaki novi posao je težak, naravno ako nemate vjetar u leđa. Ovaj sam posao zavolio zbog košarke jer spojiti posao i strast jedino sam mogao na ovaj način. Naime da sam izabrao neki posao u klubu, biti trener ili sportski direktor, definitivno bi koferi uvijek trebali biti spremni. A to nakon igračke karijere i stalnih seljenja nije bila opcija', kaže Dujmović. Ipak, više od 200 dana u godini provede na putovanjima, u automobilu i hotelima. No kaže da mu to nije teško jer ga čini sretnim i daje mu posebnu energiju zadovoljstvo igrača koje zastupa, njegovih klijenata. Posebno ga veseli to kako rastu i napreduju.

'Jako puno naših klijenata ostaje s nama dug niz godina i to je ono na čemu gradimo posao i što nas motivira. Naravno, konkurencija je nemilosrdna i nije lako cijelu godinu brinuti se o brojnim klijentima pa neki od njih, opravdano i neopravdano, prelaze u neku drugu agenciju. Iskreno, to je ono što je možda i najteže prihvatiti u ovome poslu', kaže Dujmović, a sa svakim od svojih košarkaša koje zastupa njegova agencija ima poseban odnos, kojem su temelji čestitost i otvorenost.

Pokrenuo kamp za mlade košarkaše za koji se zna u cijeloj Europi, a i šire

No ono što tu agenciju čini drukčijom kada je posao u pitanju činjenica je da Dujmović pažljivo bira suradnike i nije mu cilj biti ogromna grupacija koja zastupa tisuće klijenata. Želja mu je da stvore tzv. boutique agenciju s 80 do maksimalno 90 klijenata koji će u svakom trenutku znati da se netko brine za njihovu karijeru i da su uvijek dostupni. Što je igraču izuzetno važno…

I tu dolazimo do najvažnijeg dijela, a to je ulaganje u mlade igrače, kakvo na ovim prostorima još nije viđeno. Naime ideja nije bila da kao većina konkurencije isključivo zastupaju igrače i žive od toga, već su odlučili reinvestirati dio profita u druge projekte ili, točnije, uložiti u mlade.

Tako je 2016. godine u Mostaru pokrenuta škola košarke koja okuplja oko 100 mladih igrača, a uz to je dvije godine kasnije pokrenut košarkaški kamp Basketball Camp Croatia u Termama Tuhelj kod Zaboka, uz dodatak da za vrijeme velikih vrućina imaju na raspolaganju klimatiziranu dvoranu u Zaboku.

Uvjeti su to o kojima su mnogi mladi prije 10, 15 godina mogli samo sanjati… Upravo na taj kamp Dujmović je jako ponosan jer svake godine dolazi sve više polaznika iz cijele Europe koji imaju priliku učiti od najboljih trenera s ovih prostora. Za taj kamp, u koji dolazi oko 250 mladih iz gotovo 40 zemalja, mnogi košarkaški stručnjaci reći će da je organizacijski te po uvjetima koje imaju mladi košarkaši i trenerskim imenima najbolji u ovom dijelu Europe.

Ukratko, poznata košarkaška imena koja su prošla kroz kamp u radu s mladima, poput Dina Rađe, Nevena Spahije, Krune Simona, Marina Rozića, Jurice Golemca ili Damjana Rudeža, dovoljno govore. Mladi playmakeri u posebnom programu mogu individualno raditi i s Rokom Stipčevićem, košarkašem koji je ostvario zapaženu karijeru u Zadru, Ciboni te Italiji i Sloveniji.

A upravo su hrvatski treneri posebna priča jer nije tajna to da je košarka na ovim prostorima pala na niske grane te mnogi upravo njih spominju kao velik problem. Na pitanje ima li Hrvatska dovoljno kvalitetnih trenera Dujmović kaže:

'Mislim da ima, ali moramo ulagati u trenere kao djelatnici u košarci. Naravno, i oni moraju ulagati u sebe i učiti. Treneri se ne stvaraju preko noći, svaki mora dobiti priliku i imati nekog mentora koji će mu pomoći na tom putu. Kod nas su u kampu radili i rade Ante Nazor, Jakša Vulić, Petar Maleš, Luka Bujas, Jeronimo Šarin, Jakša Vlašić, Marko Selin, Petar Babić, Pavel Sovulj, Ivan Perinčić, Bariša Krasić, Marjan Bagarić i brojni drugi. Morate priznati da mnogi od njih pokazuju izniman potencijal i zaslužuju da ih se podrži.'

Koji je po njemu najveći problem hrvatske košarke, a koja čeka seniorsku medalju od daleke 1995. godine, dok o nastupu u Euroligi i Eurokupu hrvatski klubovi mogu samo sanjati.

'Teško pitanje… Problema je više, nije to stvar analize jednog problema. Mislim da je najveći problem to što je ulaganje u sport skromno, a govorim o Zakonu o sportu koji bi trebao potaknuti sve one koji ga vole, u ovom slučaju košarku, da ulažu i da im se to na neki način prizna kao trošak', kazao nam je Dujmović te je mišljenja da klubovi ne smiju ovisiti samo o lokalnoj zajednici. Odavno je jasno, kako je poentirao, to da je sport postao ozbiljan globalni biznis.

'Hrvatska nema prostora za puno profesionalnih klubova, a takvi trebaju biti generatori i promotori, dok manji klubovi trebaju biti razvojni poligoni koje će se adekvatno nagraditi za takve razvojne priče. Mislim da svi moramo biti konstruktivni, otvoreni za sugestije i prijedloge, a sve u interesu razvoja košarke. Davno sam shvatio da neću imati koga zastupati ako hrvatska košarka stagnira i nazaduje, zato sam pokušao i pokušavam vratiti dio profita ulažući u razne košarkaške projekte. Volio bih da i drugi to rade ili bar da podrže naše projekte.'

Kako su uspjeli uvjeriti čelnike Cibone da dovedu trenera koji je dovoljno hrabar i iskusan

Za kraj smo se dotakli zagrebačke Cibone, kluba koja prolazi kroz teško razdoblje. Bilo je u njemu puno promjena, od onih na vodećim pa do trenerskog mjesta. Malo je poznato to da je Slovenac Gašper Okorn stigao zahvaljujući Dujmoviću i njegovim suradnicima. Bio je uvjeren da je on pravi izbor, a mnogi su bili skeptični. No osvojen hrvatski kup nakon devet godina govori da je odabir trenera pun pogodak!

'Da, nekako smo uspjeli uvjeriti čelnike kluba da u onim osjetljivim trenucima, kada su mijenjali Jovanovića, imamo trenera koji je dovoljno hrabar i iskusan da sjedne na klupu i pomogne izvući sezonu, osvojiti trofeje i promovirati igrače. Mislim da Gašper radi jako dobar posao.'

Za neke je Cibona, koja ima nekoliko tinejdžera s NBA potencijalom, ugodno iznenađenje sezone. No ispada da im je samo trebao trener – pedagog da sve to posloži.

'Iskreno mislim da Cibona odavno nije imala bolje složenu ekipu, a govorim o mladim i potentnim igračima koji moraju oscilirati. Nažalost, oko Cibone je toliko pritisaka koji nisu isključivo sportski i ja se nadam da će košarka ostati u prvom planu jer ovi momci trebaju mir kako bi se razvijali na pravi način. Interes hrvatske košarke mora biti taj da ostanu na okupu dulje vrijeme u Ciboni, Zadru ili Splitu, kao nositeljima kvalitete. To je jedini pravi put', rekao nam je za kraj Dujmović nakon što je u dva dana prevalio put od Mostara do Zagreba, Ljubljane i Zadra kako bi sve imao pod kontrolom. A uz to pronađe vremena i aktivno pomagati prijatelju Goranu Periću u KK Bosco Zagreb, klubu koji je kratko bio član elite HT Premijer lige.

A sve zbog ljubavi prema košarci i strasti koja ga vodi. To je naravno i njegova tajna uspjeha.