Kada u ekipi imate dvojac Ronaldo-Bale, gotovo je teško zamisliti konstelaciju u kojoj će napadač ikada dobiti loptu u noge. Upravo zato je Mandžukić možda i idealan igrač za takvu momčad, pa se glasine koje govore o njegovom budućem dolasku u madridski Real i ne čine tako ludima. Ako u jednadžbu uvrstimo i podatak kako u Bayern neminovno uskoro dolazi i Lewandowski, onda se razlozi njegova prelaska čine potpuno realni.

Ako usporedimo Mandžu i Benzemu, s obzirom na ono što Realu treba, ovo su očite Mandžukićeve prednosti:

Vijest da se o Mandžukiću govori kao o novom pojačanju Reala pročitajte OVDJE.

Mala potrošnja

Mandžo je među rijetkim napadačima koji ne spadaju u grupu onih koji vole imati loptu u nogama, pogotovo ako ga se usporedi s Benzemom. I dok Francuz silno voli napadati braniče s loptom u posjedu, naš je reprezentativac potpuno drugačiji. Mandžo prije svega voli prostor, napadački se voli naći na pravom mjestu u pravo vrijeme i ne čini pogreške koje razbijaju ritam svojoj ekipi – dosad je u Bundesligi, u šest kola, samo jednom bio u zaleđu te je izgubio samo pet lopti. U momčadi potrošača (Ronaldo, Bale, Isco…), koji svi redom 'žive' kako bi imali loptu u nogama, a imaju i veće ovlasti od bilo kojeg napadača, izuzetno je korisno imati napadača koji kvalitetom pripada u tu momčad, ali nema takvih sklonosti.

Obrambeni učinak

Mandžin defanzivni učinak već je dobrano opjevan, i to s pravom. Čovjek je to koji je jednako učinkovit u šesnaestercu kao i kada protivnik ima loptu, a svojim pritiskom na zadnju liniju pozitivno utječe i na suigrače, koji se redovito i sami mogu pomaknuti prema naprijed. Iako sam statistički nema toliko oduzetih ili presječenih lopti, svi će se treneri složiti da zbog 'prvog' pritiska koji vrši na obrambenu liniju značajno olakšava posao igračima u pozadini, jer su protivnički braniči prisiljeni upućivati lopte pod pritiskom – dakle manje su precizne. Posebno je to važno za Real, koji je momčad na 'brzi pritisak' i želi što je više moguće golova iz transformacije.

Skok igra

Ne radi se samo o tome da Mandžukić dobar dio svojih golova postiže glavom, tu Benzema i nije toliko lošiji, već da je on jedan od najčvršćih nogometaša koji mogu, ako ne već dobiti svaki zračni duel, onda u svakom konkurirati braniču. I ove sezone s po tri dobivena zračna duela po utakmici (a nije igrao sve utakmice po 90 minuta) spada među ponajbolje igrače Bundeslige, dok je Benzema prošle godine bio na vrlo malih 0,9 prosječno po utakmici. Mandžukićeva sposobnost da konkurira u zraku uvelike bi olakšala posao suigračima u veznom redu, koji će imati na raspolaganju širi raspon dijagonala, a to je ono što Alonso i ekipa posebno vole.

Motorika

Rečeno u žargonu, Mandžukić je igrač koji 'ima pluća' – i to kakva! Kada se čini da drugi igrači usporavaju, Mario ima ono nešto što je potrebno kako bi još jednom ubrzao. Upravo na račun toga zarađuje i toliku podršku publike i treneri ga vole. Nema dvojbe da bi Ancelotti u svome kadru želio igrača koji je motorički dominantan, kako bi ga uklopio s Ronaldom i Baleom i tako dobio vjerojatno fizički najpotentniji prednji red koji bismo imali prilike gledati.

Igra u šesnaestercu

Dio igre koji je Mandžukić iznimno popravio u posljednjih nekoliko sezona, igrajući u Bundesligi. Tako smo i prošle sezone nerijetko mogli vidjeti kako je upravo on igrač koji posprema 'otpatke', kako je to nekada u Bayernu činio Gerd Muller, te redovito zabija tzv. 'lagane golove'. Nema dvojbe da je Benzema tehnički puno dotjeraniji igrač, koji ima značajno bolju tehniku udarca izvan šesnaesterca, ali što je bliži golu, to je Mandžo napadački bolji. Fizička mu snaga i čvrstoća u duelu pri tome značajno pomažu.
Hoće li do njegovog transfera u Real doista doći, zasad je teško reći, ali mnogo pokazatelja govori u tom smjeru...