Postoji niz izgovora koji se mogu iskoristiti za Rijekin poraz u Stanovima. Bio je to prvi nastup momčadi poslije zimske stanke, teren je bio loš i nije, kako trener Matjaž Kek kaže, 'dozvoljavao igru', nedostajao je važan igrač Ivan Tomečak...

Ali ništa od toga ne mijenja činjenicu da je Rijeka odigrala vrlo loše. Jučerašnji nogomet u Zadru bio je uvjerljivo najdosadnija predstava u nastavku MAXtv Prve lige u kojoj se praktično ništa nije događalo sve dok sudac nije uzeo konce igre u svoje ruke. Dosudio je po penal i jednima i drugima (onaj za Rijeku bio je kudikamo sumnjiviji...) te isključio dvojicu Zadrana (barem u prvom slučaju potpuno nepotrebno).

Također, Rijeka je zadnji klub koji bi se trebao žaliti na teren. Ne samo što su njeni prvenstveni i kup ogledi s Dinamom i Osijekom već dvaput odgađani zbog stanja travnjaka i njegove ovisnosti o vanjskim faktorima, nego je i uski i kratki teren Kantride mjesto na kojem najćešće gledamo ljudski 'fliper' umjesto oku ugodnog nogometa... Zadru su, osim toga, nedostajala barem trojica važnih igrača iz prvog sastava – dvojica (Neretljak i Tadić) zbog toga što po ugovoru o posudbi iz Rijeke ne mogu igrati protiv svog matičnog kluba...

No važnije je pitanje – gdje je ta igra koju Stanovi po Kekovim riječima 'nisu dozvoljavali'? Ima li Rijeka uopće igru?

U prvom dijelu prvenstva Rijeka je imala obvezu igranja Europa lige, u koju je potpuno neočekivano dospjela – i svaka joj čast na tom uspjehu, kao i na tome što se ondje nije osramotila, nego se predstavila u znatno boljem svjetlu nego Dinamo. Sad kad Europe više nema, s pravom očekujemo da se Rijeka fokusira na domaće uvjete i nađe malo drugačiju gru.

U Europi se Kekova taktika zasnivala na čvrstoj i organiziranoj obrani, protunapadima i raspoloženosti dvojice napadača: s gol razlikom 2:7 Rijeka je iščupala čak četiri boda u skupini kontinentalnog natjecanja (dvaput po 1:1 i 0:0), što je, naravno, bio uspjeh. Međutim, ni u prvenstvu nije bilo znatno drugačije: u pet dosadašnjih susreta s rivalima Dinamom i hajdukom, Rijeka nije nijednom pobijedila: bilježi četiri remija (1:1, 0:0, 1:1, 2:2) i jedan minimalni poraz (0:1 na Kantridi od Dinama), s tim da u nijednoj od tih utakmica nije bila bolji suparnik. I u drugim je domaćim ogledima malo kad ostvarivala dominaciju.

Rijeka je završila jesensku sezonu s tri remija (sa Slavenom i Istrom kod kuće te s Hajdukom u gostima), a onaj posljednji na Poljudu bio je posebno znakovit jer u njemu je sa svega 27 posto posjeda lopte, iskoristivši dvije situacije, došla do remija. Zar se zaista momčad koja sebe smatra boljom od Hajduka i želi konkurirati za naslov može zadovoljiti s 27 posto posjeda?

Jesen je bila prevladavajuće reaktivna. Kek nije uspio izraditi igru prema naprijed, jer možda mu to nije bio ni prioritet, ali spašavao ga je golgeterski učinak Benka i Kramarića (njih dvojica zabili su 25 od 37 Rijekinin golova u prvenstvu – više od dvije trećine, što je daleko najviši postotak za napadače u svim klubovima MAXtv Prve lige). Jako, jako puno tih golova postignuto je iz protunapada – i nema ničega lošeg u tome, ali za očekivati je valjda bilo da će se u nastavku prvenstva Rijeka posvetiti izgradnji proaktivnije taktike, jer očekuju je susreti s daleko siromašnijim i slabijim suparnicima. Da će zaigrati malo otvorenije, kreativnije i konstruktivnije.

Nismo to baš vidjeli u Zadru. Istina, lukavi i za hrvatske uvjete odlični suparnički trener Ferdo Milin uspio je dodatnim ljudstvom blokirati Kekovu tranziciju (Zadar prilično dosljedno prakticira 'talijansku' taktiku s trojicom u obrani i 'viškom' u vezi), no ogromna razlika u kvaliteti morala je doći do izražaja...

Ali nije. Završnica utakmice, kad je Rijeka imala dvojicu igrača više, samo je ogoljela činjenicu da Kekova momčad teško nalazi rješenja protiv ekipa koje se čvrsto (i prvenstveno) brane. Nema tu neke velike igre niti kreativnosti – kad se igra protiv slabijeg od sebe, sve izgleda pomalo na silu. A to nije odlika momčadi koja bi se voljela boriti za naslov.

Dosad su Keka izvlačili Benko i Kramarić. Ali svaki strijelac povremeno uđe u krizu i vrlo je lako moguće da će se to dogoditi i njima dvojici – jučer su obojica bili vrlo loši. A što će onda biti s Rijekom? Hoće li Kekova magnetska privlačnost na Kvarneru presušiti čim nestane golgeterskog 'njuha'?