Prošlog se ljeta Igor Vori (36) treći put vratio u redove Zagreba. Treća sreća, reći će neki... No, činjenica je kako su Vori i Zagreb bezuvjetno vezani, a slična je i njegova veza s Linom Červarom. Kad se malo bolje pogleda, tijekom proteklih petnaestak godina činili su 'zlatnu nit' najtrofejnije generacije hrvatskog rukometa.

Vori je definitivno jedan od najboljih rukometaša svih vremena, jedan od najdominantnijih pivota u povijesti rukometa, igrač s najviše nastupa za hrvatsku reprezentaciju (223 utakmice, 562 gola) koji je u karijeri nosio dresove najvećih klubova. Malo je rukometaša koji su igrali za Zagreb, Barcelonu, HSV, PSG, osvajali nacionalna prvenstva i Kup u svakoj državi u kojoj su igrali (Hrvatska, Italija, Španjolska, Njemačka, Francuska), koji je s reprezentacijom osvojio doslovno sve što se osvojiti moglo. Samo jedna medalja nedostaje u Vorijevoj kolekciji, ona zlatna s Europskog prvenstva. No, o tome malo kasnije...

Neraskidiva veza s Linom Červarom

Igor Vori dijete je Zagreba, s ruba grada (iz Sesveta) krenula je jedna velika rukometna karijera iako su ga mnogi na samom početku, zbog visine od 203 centimetra, pokušavali usmjeriti prema košarci. Srećom, Igor je ostao u rukometu i zajedno sa 'zlatnom generacijom' hrvatskim navijačima donio toliko radosti i veselja.

Počeo je u Zagrebu, a tu je formirana neraskidiva veza s Linom Červarom koji ga je 2002. godine 'povukao' sa sobom u talijanski Conversano. Tu je započela suradnja u kojoj je Vori bio ključni igrač kako Červarovog Zagreba, tako i hrvatske reprezentacije koju je Lino vodio od 2002. do 2010. godine. Vori se od reprezentacije - samo privremeno - oprostio 2015. godine dolaskom Željka Babića, a sada je ponovno 'unutra'. I ponovno s Linom Červarom. Zajedno kreču po jedino zlato koje nedostaje hrvatskom rukometu. Trebao bi to biti njihov labuđi pjev, veliki crescendo na izuzetnu karijeru.

A karijera Igora Vorija teško da može biti veća i uspješnija, kako ona reprezentativna, tako i ona klupska. Na samom početku Vori je iz Zagreba 2001. godine otišao u Italiju, prvo u Prato, a sezonu 2002./'03. igrao je za Conversano kojeg je vodio Lino Červar. Bila je to godina preokreta za obojicu jer je Červar imenovan hrvatskim izbornikom te se - zajedno s Vorijem - vraća u Zagreb. I započinje slaganje reprezentacije s kojom je 2003. godine osvojio SP u Portugalu. A Igor Vori bio je nezamjenjiv kotačić u Červarovoj postavi - kako u obrambenom, tako i u napadačkom dijelu. 

'Lino i ja smo prije svega prijatelji, dugo smo radili skupa, razvili poseban odnos', kazao je Igor Vori i nastavio:

'Meni je on uvijek isti, entuzijast, perfekcionist, maksimalno predan poslu. Njega ne možeš prevariti. Ne voli glumce i folirante, brzo ih prepozna i razotkrije.'

Tijekom svih ovih godina suradnje moralo je ponekad doći i do trzavica...

'Ma, svađali smo se na svakom treningu, to je normalno. Znao me 'maltretirati', gnjaviti, nekad i preko neke moje zamišljene granice. Znao bih ja i puknuti, ali nikad preko granice jer u sebi sam uvijek nekako znao da mi se sve što radim jednom mora i vratiti. I naravno da se vratilo. Uz sve to treba napomenuti da prema Lini Červaru imam ogroman respekt, nikad mi ne bi palo na pamet da reagiram jer mi to ne dozvoljava moj odgoj', opisao je Vori odnos s Červarom. 

Osvajao je trofeje gdje god je igrao

Zajedno su osvojili svjetsko zlato i dva srebra, dva europska srebra i olimpijsko zlato. Vori je na svakom velikom natjecanju bio jedan od stožernih igrača, onaj s najvećom minutažom i najtežim zadacima. Ako se u obrani nije hrvao s protivničkim grdosijama na crti, onda je igrao prednjeg u 5-1 obrani. A u napadu je često, osim svog mjesta na pivotu i ponovnog 'hrvanja' s najgorim protivničkim 'batinašima' znao zaigrati i na svim ostalim pozicijama. Tako je na EP-u 2006. u Švicarskoj u prvome krugu natjecanja, znao zaigrati i na krilu! Bila je to tada Červarova taktička inovacija, pokušaj da zbuni protivnike. Što reći? Uspijevalo mu je...

Lako je tako kad si u reprezentaciji imao takve velikane - Ivano Balić, Pero Metličić, Mirza Džomba, Blaženko Lacković... I Igor Vori, naravno. Svi su oni redom igrali u najvećim i najjačim europskim klubovima, no Igor Vori ostao je posljednji aktivni reprezentativac iz 'zlatne generacije'. U klubovima još uvijek iz te generacije 2003. igraju Davor Dominiković, Blaž Lacković, Tonči Valčić i Renato Sulić. No, tek bi se Sulić možda mogao pridružiti Voriju u reprezentaciji koja će na Europskom prvenstvu 2018. u Hrvatskoj pokušati osvojiti jedinu zlatnu medalju koja nedostaje.

A Vori je bio i ostao konstanta u reprezentaciji. Nakon što se oprostio Pero Metličić, Igor Vori preuzeo je kapetansku vrpcu, bio taj koji je momčad vidio na terenu i u svlačionici. Neosporni autoritet kod svih suigrača, prvi na treningu, prvi na terenu kad se 'ginulo' i slavilo. Nikad Igor Vori nije bježao od odgovornosti, spremno je prihvaćao kritiku, vukao na terenu, trpio i dijelio batine, ali nikad se nije žalio. Velik u pobjedama, velik u porazima. Takvi su samo oni vrhunski, najveći sportaši. A Igor Vori je to i dalje. Ne namjerava stati, kako u klubu, tako i ponovno u reprezentaciji.

I na klupskoj je razini Igor Vori nizao samo uspjehe - u Italiji je osvojio prvenstvo i Kup, to mu je uspjelo i svake sezone sa Zagrebom u Hrvatskoj, no sve je to ponavljao igrajući i za najveće svjetske momčadi. 

Prvo je iz Zagreba 2005. godine otišao u Barcelonu. U Španjolskoj se zadržao dvije sezone, bilo je tu dosta turbulencija i borbi unutar kluba, konkurencija je tada bila strašna, jaki Ciudad Real i Ademar Leon doma, a u Ligi prvaka njemački jurišnici Kiel, HSV i Flensburg... S Barcom je Vori osvojio španjolsko prvenstvo i Kup kralja, a potom se 2007. godine vratio u Zagreb, u trenucima kad se gradila momčad za povratak u sam vrh europskog rukometa. Bili su tu ponovno Džomba, Šola i Špoljarić, uz Lazarova, Duvnjaka, Kopljara, Bičanića, Vukića, Valčića, a sezonu kasnije stigao je i Ivano Balić... Dovoljno za četvrtfinale Lige prvaka.

Vori potom 2009. odlazi u HSV, u Hamburgu se zadržao do 2013. i osvojio Ligu prvaka. Uz njemačko prvenstvo i Kup, naravno... Igrao je s Lackovićem i Duvnjakom, braćom Gille, a u posljednjoj sezoni u Hamburgu osvojio je i rukometnu Ligu prvaka. Na vrhuncu karijere potpisao je ugovor života, u ljeto 2013. odlazi u Pariz, u redove superbogatog PSG-a koji je slagao najjaču momčad svih vremena - uz Vorija tu su bili Abalo, Narcisse, Hansen, potom je stigao Omeyer, pa braća Karabatić... Kakva imena, kakvi suigrači. Veliki suparnici kad igraju reprezentacije, veliki prijatelji u klupskom dresu... No, s Parižanima je osvojio tek dva nacionalna prvenstva i dva Kupa, u Ligi prvaka nisu uspjeli otići do kraja.

Babić ga je otpisao, a Červar vratio u reprezentaciju

Kraj 2015. godine nije mu baš najbolje 'legao'. Nakon što je reprezentaciju od Line Červara preuzeo Slavko Goluža, Vori je ostao stožerni igrač izabrane vrste. No, odlaskom Goluže dolazi do velikih promjena. Na klupu je sjeo Željko Babić koji je odlučio kako mu za EP 2016. godine u Poljskoj Igor Vori ne treba.

'Ovo je prvi put nakon 12 godina da ću imati slobodno, da ću propustiti natjecanje. Kakav bi sportaš bio da kažem da mi je svejedno, sigurno da mi je krivo, ali opet s druge strane trener je tako odlučio, on misli da ima igrača koji su bolji', rekao je tada Vori koji je Babićevom odlukom propustio i Olimpijske igre u Rio de Janeiru, te SP u Francuskoj.

Nakon debakla u Francuskoj Željko Babić je 'odletio' s klupe, a kao spasitelj vraća se Lino Červar. Cilj je okupiti sve najbolje koji će na EP-u 2018. u Hrvatskoj krenuti po zlato. I? Među prvima koji je ponovno u reprezentaciji je - Igor Vori! Punih 15 godina nakon što je osvojio svjetsko zlato u Portugalu Vori je ponovno u reprezentaciji. Posljednji senator... Koji je još tamo na EP-u 2008. godine proglašen Najboljim obrambenim igračem, pa je 2009. na Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj kada smo osvojili srebro proglašen Najboljim igračem cijelog prvenstva, a na EP-u 2010. u Austriji bio je Najbolji pivot. Sad je spreman sve to ponoviti, povesti suigrače u juriš na zlato koje nedostaje u kolekciji. I vjerujte, suigrači u svlačionici će ga ponovno izabrati za kapetana jer Igor Vori istinski je vođa, motivator na terenu i izvan njega, uzor većini mlađih reprezentativaca. 

'S Linom Červarom sam prošao svašta. On vjeruje u mene, ja vjerujem u njega, to je recept za uspjeh i dugu suradnju. Zajedno smo se radovali i tugovali, radio sam kod njega više nego kod bilo kojeg drugog trenera, 'sto puta' mi je bilo muka. Ali sve se to na kraju vratilo', kaže Igor Vori i nastavlja:

'Nisam se umorio. Ne! Osjećam se odlično, ali činjenica je da ne mogu više potegnuti onako kao što sam mogao prije. Ali sigurno je da mogu puno pomoći ovoj reprezentaciji. Tu sam, na raspolaganju, samo da me zdravlje posluži, ozljede zaobiđu.'

Nadamo se da će tako i biti. A onda će u siječnju sljedeće godine svi zajedno krenuti po europsko zlato. Zaslužili su da ga osvoje u Hrvatskoj, pred svojim navijačima...

A neće biti lako, pritisak će biti nevjerojatan, a i protivnici će biti 'našpanani'. Prvi krug igramo u Splitu, protivnici su Srbija, Švedska i Island...

'Tri sjajna protivnika. A kod nas svi već pričaju o zlatu... Uh, koliko će truda trebati za to. Lakše mi je jer znam kakvu ćemo podršku imati u Splitu, ali protivnici su opasni. Idemo korak po korak, pa ćemo vidjeti. Čeka nas izjednačen i interesantan turnir. Uvjeren sam da nećemo razočarati navijače', oprezan je Igor Vori.