Danijel Pranjić postao je zvijezda minhenskog Bayerna. U razgovoru za njemački Merkur, hrvatski je reprezentativac otvorio dušu kazavši da kao mladić nije imao igračke, a želja mu je da postane standardan prvotimac u Bayernu
Njemački Merkur napravio je božićni intervju s Danijelom Pranjićem koji je u šest mjeseci, koliko je u Bayernu, imao puno padova i uspona. Konačno se Pranjić utaborio u prvoj postavi.
Ove godine ćete imati puno darova?
Da, čak ne mogu letjeti, već moram autom doći kući jer imam toliko mnogo darova. Svi žele nešto iz Bavarske, a kad sam igrao za Heerenveen, nitko ništa nije htio.
Zvuči kao da su svi u vašem rodnom kraju ponosni na vas?
Naravno, Bayern je nešto posebno, i to u cijeloj Hrvatskoj. Ljudi me sad drukčije gledaju. Kad sam igrao za Heerenveenk svi su me znali jer sam igrao za reprezentaciju, no sada je drukčije.
Znači li to da ste sada zvijezda?
Pa, ljudi kažu da jesam, no osjećam se tako. Ista sam osoba bez obzira na to što igram u Bayernu. Morao sam platiti 700 tisuća eura iz svog džepa samo da dođem u Bayern, no nije mi žao. Osobno mi novac ništa ne znači.
Kako to?
Kad sam bio mlad, u mojoj zemlji je buktio rat i bilo je teško stanje, tako da sam naučio živjeti s malo novaca. Moja obitelj je morala odseliti iz Bosne u Hrvatsku i bili smo izbjeglice, a otac je čak tri mjeseca bio u zatvoru. Nije bilo novaca.
Pa gdje ste se onda imali priliku razviti u nogometaša?
Kad sam bio mali, nisam imao igračaka, no imao sam loptu i, s obzirom na to da nisam imao ništa drugo, ta lopta mi je postala jedini način igranja.
Jeste li na kraju zaigrali za neki klub?
Da, u jednom malo klubu sam počeo igrati. No moj otac nije imao novaca, a u Hrvatskoj morate platiti da biste igrali. Ali zato su se javili iz Osijeka i dali mi priliku da zaigram i to im nikad neću zaboraviti. Svaki puta kad dođem doma ih posjetim.
S dolaskom u Bayern imali ste problema.
To mi je bilo najteže razdoblje u karijeri. Velik je korak otići iz Heerenveena u Bayern. U pripremnom razdoblju sam igrao dobro, ali zato što sam igrao na svojoj prirodnoj poziciji. Kad me trener odjednom prebacio na braniča, počeli su problemi.
Tko vam je pomagao u tim trenucima?
Najviše Christian Nerlinger koji mi kazao da ostanem miran, a također su mi potpora bili Philipp Lahm i Mark van Bommel.
Vaše želje za 2010. godinu?
Zdravlje za mene i moju obitelj. Žao mi je što neću biti na Svjetskom prvenstvu, a što se tiče sportske želje, volio bih da s Bayernom napravimo velike stvari u Ligi prvaka.
