Isti uspjeh Los Charruas su ponovili 1950. godine u Brazilu, u dan danas spominjanom finalu protiv domaćina na Maracani. Tim su trijumfom uklesani u povijest kao nogometni divovi prve polovice 20. stoljeća.

U drugoj polovici, Urugvaj je rezultatski posustao pred Brazilom, Argentinom i drugim mnogoljudnijim silama, ali dužno poštovanje održao je do današnjih dana. Okruglih deset nastupa na svjetskim smotrama, 14 osvojenih Copa America, omjer s velikim Brazilom 21-19-31... To su neke od njegovih brojki.

U Južnoafričku Republiku probio se Ugruvaj s mladim sastavom pod ravnanjem El Maestra Oscara Tabareza, kao posljednja peta ekipa južnoameričkog izlučnog natjecanja, pa su u pripetavanju još morali eliminirati Kostariku. Bile su to nepredvidive kvalifikacije u kojima je, recimo, bilo moguće da Urugvaj razbije Boliviju 5:0, Bolivija Argentinu 6:1, a Argentina dvaput svlada Urugvaj (doduše, i Boliviju 3:0).

Vođom momčadi smatra se šef obrane Diego Lugano, iskusni veteran koji igra u turskom Galatasarayu. U kreativnom pak segmentu ponajviše se već desetak godina očekuje od njegovog imenjaka Diega Forlana, dvostruke Zlatne kopačke Europe (kao najbolji strijelac španjolske lige), napadača čija ljevica poput groma udara po golu iz raznih situacija, pozicija i distanci. U urugvajskom napadu Forlan se fino nadopunjava s mladom nadom Luisom Suarezom, koji se u dvije godine natrpao golova za Ajax i tamo zaslužio kapetansku traku. Toliko su jaki da se u udarnoj postavi možda neće naći mjesta za legendarnog Sebastiana Abreua zvanog 'Ludi' (Loco), 193 cm visokog španera koji je u karijeri promijenio 20 klubova, uspjevši u svojoj latinoameričkoj odiseji zaluditi čak i svakojakih čuda nagledane nogometne fanatikose iz Rija.

PROGNOZA: 'Mali div' s River Plate teško će u drugi krug preko Meksika i Francuske. Borba za treće mjesto s domaćinom Južnoafričkom Republikom čini se izvjesnijim ishodom.